Problem Naroda Semud: Voda kao Sredstvo Kontrole i Upute
Do sada smo imali priliku nazrijeti da je problem sa narodom Semud bio zapravo u vezi sa vodom. Na to nam ukazuju mnogi ajeti – znakovi, direktno i indirektno.
Analizu nastavljamo citiranjem sljedećih kur’anskih ajeta:
“Semud su poslanike u laž ugonili.
Kada im brat njihov Salih reče: ‘Zašto se ne bojite?’
Ja sam, sigurno, za vas poslanik pouzdani.”
Zato se bojte Allaha i mene poslušajte.
Za ovo od vas ne tražim nikakvu nagradu; mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zar ćete ostavljeni biti ovdje, među onim što imate, sigurni?
Među baščama i izvorima,
i usjevima i palmama,
koje plod nose ukusni?
I vješto klesanim kućama u brdima?
Zato se bojte Allaha i mene poslušajte!
I ne slušajte naređenja onih koji u zlu pretjeruju,
koji na Zemlji nered čine i ništa ne popravljaju.”
Kur’an 26:141-153
Gornji ajeti na ukazuju na to da je narod Semud uživao u onim blagodatima preko kojih se spoznaje Gospodar, a to su: bezbijednost i sigurnost u klesanim kućama, hrana iz bašča i piće odnosno voda iz izvora.
Kako zasigurno možemo znati da je tom narodu Allah poslao poslanika Saliha i uz njega ajet – znak kamilu, zbog ukazivanja na problem sa vodom?
Odgovor je u samom značenju imena Semud. Kao što smo rekli, riječ “semede” znači manjak vode. I to nije nimalo slučajno. Nije bez razloga Allah rekao:
“I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!” 54:28
A pogotovo nije slučajno Allah poslao baš kamilu kao znak tom narodu, znak koji im je trebao ukazati na njihov problem ali i rješenje i uputu.
Narod Semud nije bio jedinstven narod. On je bio podijeljen na dvije skupine još i prije dolaska Saliha, alejhisselam:
A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: ‘Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?’ – ‘Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno’ – odgovoriše oni. 7:75
Znači, sa jedne strane su bili oni koji su se oholili, glavešine i vođe naroda, dok su sa druge strane bili potlačeni.
Dolaskom Saliha, potlačeni se dijele na one koji mu vjeruju a bilo ih je malo i one koji su većina i koji mu ne vjeruju.
Koji je to represivni alat kojim su glavešine držale narod potlačenim? Zašto većina potlačenog naroda, i pored nepravde koju su trpili, nisu stali uz Saliha? To su pitanja čiji odgovor dolazi veoma brzo.
Vratimo se na značenje riječi Semud. Semud upućuje na manjak vode ali iz ajeta vidimo da je taj narod uživao u raznim blagodatima, između ostalih i vodom.
Kako onda to da ime naroda označava nestašicu vode a uživali su u izvorima vode?
Zašto Allah šalje tom narodu kamilu kao znak i uputu a ne kravu, ili žirafu ili čak kengura?
Očigledno sve ima veze sa vodom a konkretna situacija i redoslijed dešavanja ide ovako:
Allah je narod Semud blagoslovio mnogim blagodatima kako bi priznali Allaha za svoga Gospodara, i kako bi se samo njemu klanjali. U pustinjskim krajevima, gdje vlada suša, taj narod je uživao u vodi, baštama i vrtovima. Međutim, glavešine tog naroda su odlučile da privatizuju izvore vode, kako bi iz pohlepe i zbog bolesti vlastitog ega, mogli upravljati sudbinom vlastitog naroda.
Voda je bila alat preko kojeg se kontrolisao cijeli jedan narod. Kako i ne bi?! Za vrijeme agresije na Bosnu, svojim očima sam gledao naše žene u dimijama kako dolaze na predavanja sekte Jehovinih svjedoka, poslije kojeg bi dobijali namirnice za preživljavanje.
Uskrati ljudima hranu i vodu, ljudi će te slijediti i pokoravati se tvojim zahtjevima, samo za jedan zalogaj hrane i gutljaj vode.
Tako je nastala prva podjela u narodu Semud, narodu koji je imao svoje izvore vode ali je ipak patio od nestašice. Dok su glavešine uživali, običan narod je imao dovoljno vode samo ako bi se pokoravao i bio poslušan “vlasnicima” izvora.
Stanovnici Hidžra koji se spominju u suri Hidžr su upravo pripadnici ovog naroda. Hidžr se može na savremeni jezik prevesti kao redukcija ili embargo. A upravo je to bio problem. I pored bogatstva sa resursima vode, ljudi su oskudijevali uz redukcije.
Voda je data ljudima od Allaha da bismo Njega priznali za Gospodara, kao što nam je data sunčeva svjetlost, zrak, zemlja i stoka. Uzurpirati pravo na vodu, koja se ne proizvodi već je poklonjena, je jedna od najvećih nepravdi na svijetu.
Salih, kao reformator, što je suština značenja njegovog imena, dolazi i opominje obje skupine: glavešine koje upozorava riječima:
“Zar ćete ostavljeni biti ovdje, među onim što imate, sigurni?” 26:146
Ali i potlačene koje savjetuje:
“I ne slušajte naređenja onih koji u zlu pretjeruju,
koji na Zemlji nered čine i ništa ne popravljaju.” 26:152-153
Obje skupine ustaju protiv reforme i upute, svaka skupina ima svoje razloge. Prva gubi kontrolu a druga se boji mogućnosti ostanka u pustinji bez vode. Nekolicina vjeruje Salihu.
Glavešine traže znak i garanciju da je to što Salih govori istina, a Allah kao znak šalje im kamilu.
Kamila kao Simbol Upute i Pravednosti
“Dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg: ovo je Allahova kamila, znak za vas. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas patnja nesnosna ne bi stigla!'” 7:73
Kamila je sa sobom nosila uputu za narod Semud. U njoj su trebali prepoznati sebe i svoje stanje. Kao što je Allah pustio narod Semud da uživa u blagodatima hrane, vode i bezbijednosti, tako su dobili naredbu da puste kamilu da uživa u istim blagodatima.
“Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo”! 11:64
Kao što su trebali pustiti kamilu da pase zemljom i da pije vodu, tako su glavešine trebale pustiti svoj narod da živi i radi normalno, i da uživa u blagodatima kako bi mogli spoznati Gospodara blagodati.
S druge strane, znak za potlačene je bio, između ostalog i to, što je kamila jedina životinja koju, da bi je čovjek uzjahao, ona mora kleknuti.
Naqah je vrsta kamile koja pije mnogo vode ali uz to daje mnogo mlijeka. Trebalo je da uzmu ibret iz toga i sami sebi da kažu: “I mi, poput ove kamile uzimamo mnogo vode, uživamo u njoj. Treba da, poput kamile, pustimo i druge da uživaju u blagodati koja nam je podarena.”
Međutim, uz kamilu dolaze drugačije okolnosti i uslovi od Allaha. Došla im je kamila kao znak ali i novo pravilo uz kamilu.
Voda se povukla u zemlju i izvire samo u tačno određeno vrijeme i u količini koja je dovoljna za preživljavanje. Od sada će voda izvirati iz zemlje samo u dva slučaja:
1. kada kamila ožedni i dođe do izvora
2. kada dođe red za ljude, voda će izvirati samo onoliko koliko je potrebno za minimalne ljudske potrebe, dovoljne da se preživi.
To čitamo iz ajeta:
وَنَبِّئْهُمْ أَنَّ ٱلْمَآءَ قِسْمَةٌۢ بَيْنَهُمْ ۖ كُلُّ شِرْبٍۢ مُّحْتَضَرٌۭ
“I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!” 54:28
قَالَ هَٰذِهِۦ نَاقَةٌۭ لَّهَا شِرْبٌۭ وَلَكُمْ شِرْبُ يَوْمٍۢ مَّعْلُومٍۢ
“Reče: ‘Ovo je kamila; jednog dana neka ona pije, a drugog dana vi pijte!” 26:156
Riječ “muhtedar” nam govori kako će se voda pojavljivati iz izvora shodno približavanju kamile. Što kamila bude bliže izvoru, to će voda biti bliže površini. Tako je isto sa narodom kada na njih dođe red.
Uglavnom vode više nema za uživanje u njoj nego samo za preživljavanje. U kamili kao znaku je bila uputa za narod Semud. Trebalo je da se ponašaju ponizno i zahvalno kao što je to kamila radila. I pored velike potrebe za vodom, davala je od sebe drugima. Kada pogledate kamilu kako pije vodu, pomislite da je to životinja koja ima najveću potrebu za vodom, i da ona, od svih drugih životinja, vodu najviše voli.
U ovom momentu, umjesto da se dozovu pameti, i tlačitelji i potlačeni narod, svi se okreću protiv Saliha koji ih je savjetovao. Tlačitelji zato što gube uticaj i moć, ali zašto potlačeni?
Jednostvano zato što su navikli na taj sistem nepravedne raspodjele vode i u njemu nisu prepoznavali nepravdu, iako su od nje patili. Podržavali su glavešine protiv sebe. Bili su zaslijepljeni a kamila je bila znak preko kojeg su trebali progledati.
وَءَاتَيْنَا ثَمُودَ ٱلنَّاقَةَ مُبْصِرَةًۭ فَظَلَمُوا۟ بِهَا
“A Semudu smo dali kamilu “mubsireten”, pa su joj nepravdu učinili!”
Riječ mubsireten je particip aktivni četvrte vrste glagola u arapskom jeziku, koja znači “učiniti nekoga da progleda” ili kako bismo mi to danas rekli “otvoriti mu oči”.
To je bio zadatak kamile, međutim:
وَأَمَّا ثَمُودُ فَهَدَيْنَٰهُمْ فَٱسْتَحَبُّوا۟ ٱلْعَمَىٰ عَلَى ٱلْهُدَىٰ
“I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta…”
Za kratko vrijeme svima je dozlogrdio novi poredak u kojemu viša sila određuje vrijeme i količinu potrošnje vode. Nisu više mogli gledati kako jedna obična kamila dobija vodu iz zemlje kad god bi se približila a oni samo u određeno vrijeme. Kada bi se kamila približila izvoru, voda bi se pojavila i tekla bi dokle god je kamila bila blizu izvora. Kako bi se kamila udaljavala od izvora, voda bi se povlačila u zemlju.
Onda su došli do “genijalnog” zaključka: natjerat će kamilu da ostane na izvoru, tako što će joj onemogućiti kretanje. Ostaće živa ali nepokretna.
U svim značenjima Kur’ana riječ “’aqare” se prevodi kao zaklati, iako postoji precizniji izraz za to značenje. Zaklati na arapskom se kaže “zebeha” a “’aqare” ima još dodatnih značenja. Neka od tih su:
· Povrijediti ili ozlijediti: U širem smislu, može značiti povrijediti ili nanijeti štetu nečemu ili nekome.
· Onemogućiti ili osakatiti: Može se koristiti u kontekstu onemogućavanja nečega, kao što je onemogućavanje životinje ili osobe da se kreće.
· Rezati ili sjeći: Može se koristiti za opisivanje čina rezanja ili sječenja nečega, poput drveća ili biljaka.
Onemogućili su kamilu da se kreće tako što su joj posjekli noge tik pored izvora, naudili su joj i tim činom donijeli presudu protiv sebe.
Nastavit će se…
Pogledaj prethodne članke:
Kur’anska semiotika: Semud i redukcija vode I dio
