Muslimani danas čine dvije skupine; jedna skupina čiji su temelji islamskih istina i vjerskih uvjerenja ukorijenjeni u njihovom umu, ali su te istine i uvjerenja postali zarobljenici u njemu, dok je, s druge strane, srce postalo poligon za strasti, hirove, ljubav prema bogatstvu i različite svjetovne želje. Druga skupina, pak, također ima temelje islamskih istina i vjerskih uvjerenja u svom umu, ali su ti temelji pretočeni u emociju u njihovom srcu. Strah od Allaha Uzvišenog i Ljubav prema Stvoritelju, nadmoćno su prisutni u njihovim srcima, uz osjećaj veličine i strahopoštovanja prema Allahu, Uzvišenom, i Njegovom veličanstvu.
Što se tiče ove druge skupine, oni hodaju po zemlji sa predostrožnošću, preventivno djelujući u svojoj vjeri, imajući na umu šta ih čeka u budućnosti, i šta će se desiti kada stanu pred Allaha, Uzvišenog. Ako pronađu put koji bi ih mogao voditi do Allahovog zadovoljstva, ali primijete da taj put nije siguran, već se temelji na nekom nesigurnom hadisu ili haberu, oni riskiraju. Njihova ljubav prema Allahu, strah od Njega i osjećaj strahopoštovanja prema Njemu, sve ih to motivira da riskiraju. Slijede taj put, čak i ako je korist od toga samo deset posto, jer zaljubljenik riskira kao i uplašeni, bilo u svjetovnim ili vjerskim pitanjima.
Na primjer, postoje mnogi hadisi koji govore o vrijednosti noći sredine mjeseca Šabana, a postoje i hadisi koji govore o vrijednosti cijelog tog mjeseca, uključujući i noć sredine mjeseca.
Haber koji su prenijeli Buharija i Muslim, od A’iše, Allah bio zadovoljan s njom, kaže da je Poslanik, alejhisselam, postio do te mjere da bi se pomislilo da nikada neće prekinuti post, a onda bi prekinuo post do te mjere da bi se pomislilo da nikada neće postiti, a mjesec u kojem je najviše postio nakon mjeseca Ramazana je ovaj mjesec, tj. u mjesecu Šabanu.
El-Bejheki također prenosi od A’iše, Allah bio zadovoljan s njom, da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Džebrail mi je došao i rekao: ‘Ovo je noć sredine mjeseca Šabana, Allah u njoj oslobađa iz vatre koliko dlaka imaju ovce plemena Kelb.” To znači da će se u toj noći mnogo ljudi osloboditi od vatre, toliko da ih se ne može izbrojati.
El-Bejheki također prenosi od A’iše da je Poslanik, alejhisselam, ustao jedne noći da se moli, pa se dugo zadržao na sedždi. A’iša kaže: “Ustala sam i pomislila da je umro, pa sam pomjerila njegov prst i on se pomaknuo. Kad je završio molitvu, rekao mi je: ‘Znaš li koja je ovo noć, A’iša?’ Rekla sam: ‘Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje.’ Rekao je: ‘Ovo je noć sredine mjeseca Šabana, u kojoj se Allah, Uzvišeni, obraća svojim robovima, prašta onima koji traže oprost i ostavlja one koji se zadržavaju na zavisti i mržnji, ostavljajući ih takvima kakvi jesu.’ “ El-Bejheki kaže da je ovaj hadis dobar.
Ponovo kažem: Što se tiče onih koji paze na svoju vjeru, onih kod kojih su istine Islama prešle iz uma u njihova srca i osjećaje, ova emotivna veza se manifestira kroz ljubav prema Allahu, strah od Njega i poštovanje naspram Njegovih naredbi. Nema sumnje da ova skupina riskira. Kada se susretnem s ovim hadisom, kažem da je možda slab a to znači da je moguće da je istinit, ali je mogućnost da nije istinit mnogo veća. Ako je istinitost ovog hadisa samo dvadeset posto, onda ću iz predostrožnosti prema sebi ibadetiti Allahu, Uzvišenom, ovog petnaestog dana mjeseca Šabana, postiti tog dana, djelujući preventivno.
To je logično, ali za koga? Za one čija su srca spremna za ljubav prema Allahu, za strahopoštovanje prema Allahu, za strah od Allaha, Uzvišenog. Za one čija su srca okupirana svjetovnim stvarima, njihovim željama, bogatstvom, i tako dalje, oni će reći: “ovaj hadis je slab (daif)”. Počet će se raspravljati s onima koji se pridržavaju i postupaju po tom hadisu govoreći: “Ovo je slab hadis (daif)”. Oni će to proklamirat na različitim skupovima, pokazujući ljudima svoju moć, to jest, pokazujući im svoju naučnu sposobnost za istraživanje i raspravu.
Da li se logika slaže sa načinom razmiljanja ovog čovjeka, ukoliko on želi postići zadovljstvo Allaha, Uzvišenog? Kada pogledamo ovog čovjeka kako je prionio za ovaj svijet, za svoj posao, dok sanjari o profitu, da li na ovakav način razmišlja? Ako mu se ponudi poslovna transakcija, gdje može zaraditi, a stopa profita ne prelazi dvadeset posto, on će juriti i riskirati, pokušavajući postići ono što je načuo. A ako mu se kaže: “ali profit nije zagarantovan”, reći će: “moram riskirati”. To je logika ljubavi.
O Allahovi robovi, zašto kockar rizikuje, znajući da je njegov profit, neću reći upitan, već i lažan? Ali njegova opsjednutost novcem i dominacija profita nad njegovim mišljenjem, osjećajima i savješću tjera ga da rizikuje, unatoč lošim rezultatima, unatoč tome što je doživio gubitke. Ipak se oslanja na lažnu mogućnost. Isto tako zaljubljenik riskira, draga braćo, oslanjajući se na slabe šanse, bilo da se radi o svjetovnim ili vjerskim pitanjima.
Iz tog razloga ponovo kažem: Kada govorimo u ovim danima o vrijednosti ovog mjeseca, o vrijednosti noći sredine mjeseca Šabana i o vrijednosti posta ramazana, podsjećajući ljude na drugi hadis koji je slab: “Kada nastupi noć sredine mjeseca Šaban, provedite je u ibadetu, a dan postite”, vidim muslimane koji slušaju ovu priču da su podijeljeni u dvije grupe; jedni su oni, kod kojih su istine Islama preuzele njihova srca nakon što su postale čvrsto utemeljene u njihovim umovima, čija su srca sada ispunjena ljubavlju prema Allahu, strahom od Njega i poštovanjem prema Njegovim propisima. Šta će ovi ljudi uraditi kada čuju ove slabe hadise? Rizikovat će, reći će: Koliko mi je samo potrebno Allahovog bereketa (blagoslova), koliko mi je samo potrebno da se izložim Allahovoj milosti, možda će me Allah osloboditi u ovom blagoslovljenom mjesecu, možda će me Allah osloboditi ove blagoslovljene noći, oslanjajući se na ovaj hadis koji ima dvadeset ili deset posto šanse za istinitost. On se izlaže Allahovim blagoslovima i Allah ga vidi, Allah gleda njegovo traženje Allahove milosti, zar možete zamisliti da Allah ne počasti ovakav pristup, čak i ako taj hadis nije istinit? Zar možete zamisliti da čovjek koji se oslanja na Allahovu milost uz nadu koja ga potiče da postupi po suštini ovog hadisa, zar možete zamisliti da ga Allah neće nagraditi zbog toga?
Ovo je stanje onih čije su istine Islama, nakon što su se smjestile u njihovom umu kao čvrsto znanje, prešle u srce kao emocionalni sadržaj.
Oni koji pristupaju Islamu iz želje da se pokažu riječima, da se pokažu znanjem, da se pohvale onim što su naučili iz hadisa i lanaca predaje, onaj koji se hvali na skupovima i iznova proučava ono što je naučio iz govora o ovom ili onom hadisu, ne razumije značenje rizika, ne razumije značenje preventive u vjeri ni na koji način, pa kako onda može taj čovjek putovati sigurnim putem prema Allahu, Uzvišenom?
Postoje mnogi slabi hadisi koji potiču čovjeka da što više uči salavate Poslaniku, alejhisselam. Čovjek koji se busa u prsa riječima znanja ne mari za ove hadise, dakle, ne povećava učenje salavata Poslaniku, alejhisselam. Mnogo je hadisa koji govore o jutarnjim i večernjim zikrovima, a Ibn Sunni ih je često citirao. Čovjek koji se busa riječima znanja, koji se busa svojim naučenim stvarima, ali čije srce je ispunjeno požudama, željama i svjetovnim iluzijama, novcem i slično, ovaj čovjek ne mari za spominjanje Allaha Uzvišenog; jer većina ovih hadisa su slabi, većina hadisa o učenju salavata Poslaniku, alejhisselam, su slabi, i ako je tako, onda se on rado oslobodi svega ovoga. Recite ovom čovjeku: kada postupaš sa svojim dunjalukom, postupaš li tako? Kada tražiš povećanje svojih prihoda, kroz trgovinu, poljoprivredu, industriju, bi li pristao na te poslove samo ako bi bio siguran u rezultate? Bi li pristao na poljoprivredni rad samo ako bi znao sa sigurnošću da ćeš ubrati plodove? Ko ovako govori? Znamo da se trudiš i da riskiraš, radiš svoje poljoprivredne poslove, a ne znaš rezultate, rizikuješ u svojim poslovnim aktivnostima, a ne znaš rezultate, riskiraš u svim svojim dunjalučkim poslovima, zašto? Jer tvoje srce ih voli i jer ljubav prema njima te usmjerava, ovo je istina, braćo, koju trebamo shvatiti.
Molimo Allaha, Uzvišenog, da budemo oni koji se uzdižu prema Njegovom zadovoljstvu s oba krila, krilom vjere potvrđene u umu i krilom ljubavi koja dominira u srcu. Tada možemo upotrijebiti sve moguće mjere predostrožnosti u našoj vjeri i približiti se Allahu, Uzvišenom, na sve moguće načine, ma koliko oni bili slabi, jer Allah, Uzvišeni, neće pronevjeriti naš trud i zalaganje za Njegovo zadovoljstvo. Rekoh ovo, i tražim oprost od Allaha, Svevišnjeg.
