Ne znam da li je istina ili ne, ali čuo sam priču koja se prenosi već godinama. Govori o događaju iz prošlosti, kada su ljudi u Gornjem Srebreniku renovirali turbe šejha Sinana. Na dan kada su počeli radovi na krovu, iznenada je nastalo veliko nevrijeme. Kiša je padala, a oluja je bijesnila sve dok se neko nije sjetio i rekao: “Mezar šejha Sinana mora hitno biti natkriven.”
Čim su pokrili mezar, kiša je stala. Sve se smirilo.
Kasnije sam razmišljao o ovome događaju i shvatio da oni koji nose Muhammedansko svjetlo u svojim srcima i dušama, oni koji dosljedno slijede Poslanika, alejhisselam, često doživljavaju blagoslove slične onima koje je i sam Poslanik doživljavao.
Sjetimo se sličnog događaja koji se prenosi od Ebu el-Dževza Evs ibn Abdullaha. Kada je Medinu pogodila teška suša, stanovnici su se obratili hazreti Aiši, radijallahu anha, za pomoć. Ona im je rekla:
“Idite do kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa iznad njega napravite otvor prema nebu, tako da između njega i neba ne bude krova…”
Oni su poslušali njen savjet, a uskoro je počela padati obilna kiša, toliko jaka da je trava nikla, a deve su se toliko ugojile od obilja da su pucale od sala. Ta godina je postala poznata kao “godina obilja.”
Prenosi Ed-Darimi u svom Sunenu.
