Došao je neki čovjek hazreti Abdullahu sinu Omerovom i rekao:
“Da sam bogdom vidio Poslanika, alejhisselam, kao što ste ga vi gledali”!
Abdullah ga upita: “A da si ga vidio, šta bi mu rekao”?
Čovjek reče: “Ljubio bih mu ruke i noge i rekao bih mu – ‘Koliko te samo volim Poslaniče’!
Tada mu Abdullah reče: Muštuluk, čuo sam Hazreti Pejgambera kako je rekao:
“Čije srce se pomiješa sa ljubavi prema meni, Allah će zabraniti vatri da prži tijelo te osobe!”
U drugom rivajetu se prenosi da čija krv bude pomiješana sa ljubavi prema Poslaniku, tijelo te osobe vatra neće moći pržiti.
Onaj čije biće bude prožeto sa ljubavi prema Poslaniku, kroz čije vene bude tekla krv oplemenjena sa ljubavi prema Poslaniku i čije srce bude ispunjeno sa ljubavi prema Poslaniku, njemu će se desiti sljedeće:
Prvo, šejtan koji inače kola venama čovjeka, neće više imati pristup tom čovjeku.
Drugo, šejtan izlazi iz tog čovjeka a pejgamberski nur (svjetlost) ulazi u tu osobu.
Treće, kada se nastani nur (svjetlost), ona zagasi nar (vatru) u čovjeku.
Na Sudnjem danu, kada vjernik bude prolazio preko sirata iznad džehennema, džehennem će reći:
“Požuri vjerniče, tvoja svjetlost gasi moju vatru.”
Onaj koji voli Poslanika, ašik svoga Pejgambera, kada bi i ušao u vatru on bi je ugasio zbog svjetlosti aška prema Pejgamberu, koju nosi u svome srcu.
