Stvarno je lijepo vidjeti džamije prepune vjernika koji se namazom pokoravaju Allahu, na ruku’u i na sedždi, u ovom blagoslovljenom mjesecu. I stvarno je divno vidjeti ljude, muškarce i žene, kako žure prema džamijama kako bi obavili namaz koji nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio u ovom mjesecu. I stvarno je divno vidjeti ljude kako se okupljaju radi čitanja Allahove Knjige i kako se trudimo da češće čitamo Allahovu Knjigu u ranim jutarnjim satima i kasno u noći… Sve ovo su jasni znaci približavanja Allahu, dželle šanuhu, i ključni elementi ibadeta u ovom blagoslovljenom mjesecu.
Ali sve ovo je kao da gledamo polje koje je proklijalo, pa se lice zemlje zazelenilo od tih sadnica. To je zaista predivan prizor, nade cvjetaju pred našim očima zbog tog sjemena i zelenila koje je izraslo na zemlji. Ali nada čeka da taj plod procvjeta, jer sjeme budi nadu ne zbog samog sebe, već zbog plodova koje donosi.
Tako i dolazak ljudi u džamije u ovom mjesecu, pune džamije vjernika koji čine ruku’ i sedždu, i veliko interesovanje za učenje Allahove Knjige, čitanje i proučavanje… sve to je poput sjemena koje je niklo u zemlji, ali nadanja se ne vezuju uz to sjeme, već uz plodove koji će doći iz toga. Koji su plodovi posjećivanja džamija ovog mjeseca? Koji su plodovi učenja i čitanja Allahove Knjige? Koje su plodovi dolaska u džamiju na teravih namaz i učenja po džuz iz Allahove Knjige svake noći?
Plodovi toga, draga braćo, jesu da očistimo naša srca od ljubavi prema dunjaluku, i da se približimo Allahu, dželle šanuhu, sa čistim srcem. Ako nam Allah, Uzvišeni, naređuje da se pokoravamo, to je radi čišćenja naših srca; ako nam Allah, Uzvišeni, naređuje da se često klanjamo i padamo ničice u pokornosti, to je iz mudrosti; i ako nam Allah, Uzvišeni, naređuje da se često obraćamo Njemu u dovama i zikiru, to je iz razloga da očistimo naša srca od ljubavi prema dunjaluku. Zbog toga nam Allah, Uzvišeni, sve to naređuje.
A Stvoritelj, Uzvišeni, rekao nam je u svom jasnom i detaljnom objašnjenju: “A duše su sklone pohlepi.” Tako je Allah, Uzvišeni, odlučio. Allah, Uzvišeni, je odlučio da nam dunjaluk bude drag, a zatim je odlučio da nas iskuša pohlepom, čineći da žudimo za bogatstvom nakon što nas je Allh, dželle šanuhu, učinio da to bogatstvo zavolimo. “I on je, zbilja, u ljubavi za dobrima dunjalučkim žestok.” Koja je mudrost u ovome?
Mudrost u ovome je usmjeravanje nas ka lijeku koji će nas osloboditi od naše ljubavi prema dunjaluku i bogatstvu. Zatim nas usmjerava ka lijeku koji će nas osloboditi od pohlepe kojom nas je Allah, Uzvišeni, iskušao. Namaz, pokornost, učenje Kur’ana, stajanje iza imama i pažljivo slušanje učenja Allahove Knjige, određena količina svake noći… sve su to lijekovi, sve su to putevi kojima čovjek može očistiti svoje srce od ljubavi prema dunjaluku i kako bi se oslobodio pohlepe kojom nas je Allah, Uzvišeni, iskušavao. Da li je to sjeme donijelo plodove? Da li je to sjeme koje nas raduje doista uspjelo u dušama? Jesu li ti plodovi koje Allah, Uzvišeni, očekuje od nas ostvareni? Allah, dželle šanuhu, kaže na drugom mjestu: “A onaj ko bude sačuvao svoju dušu od pohlepe, takvi će biti uspješni.” Prvo je rekao: “A duše su sklone pohlepi,” a zatim je rekao: “A onaj ko bude sačuvao svoju dušu od pohlepe, takvi će biti uspješni.”
Čovjek može reći: “Ali Gospodaru, ti si me iskušao pohlepom, kako mogu izbjeći ono s čim si me iskušao?”
Ovaj put koji ti je Allah, Uzvišeni, naredio – mnogo pokornosti i padanja ničice na teravih-namazu u ovom mjesecu, posvećenost Allahovoj Knjizi, slušajući ili čitanjem, šta se time želi postići? To bi trebalo liječiti tvoje rane, osloboditi tebe od tvoje pohlepe. Allah, Uzvišeni, nas je iskušao bogatstvom, sa iluzijom da smo vlasnici tog bogatstva, ali Allah nikada nije rekao niti u jednom ajetu Svog Kur’ana da mi posjedujemo bogatstvo, nikada. On govori o vezi čovjeka s bogatstvom, ili kaže: “I dajte im nešto od Allahovog imetka koji je vama dao”, ili kaže: “i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje.” Jesi li ikada vidio u Allahovoj Knjizi ajet u kojem se kaže da čovjek posjeduje bogatstvo? Nikada. Ali, uprkos tome, Allah, Uzvišeni, je odlučio da čovjek voli bogatstvo kako bi tražio lijek, kako bi ga koristio, i onda kako bi se riješio ove ozbiljne bolesti.
Tako mi Allaha, a nema Boga osim Njega, kada bismo učili Allahovu Knjigu i hatmu činili svaki dan u ovom mjesecu, a zatim ovaj mjesec prođe, i pri tome naša srca i dalje budu vezana za dunjaluk, zarobljena u ovoj pohlepi kojom nas je Allah, Uzvišeni, iskušao, samo učenje Allahove Knjige nam ne bi pomoglo ništa.
Čujte ove riječi koje je Harise, neka je Allah zadovoljan s njim, rekao Poslaniku Allahovom, neka je mir i blagoslov na njega, kad ga je Poslanik Allahov, neka je mir i blagoslov na njega, pitao: “Kako si jutros, Harise?” On je rekao: “Osvano sam kao pravi sam vjernik.” Rekao je: “Jao tebi! Za sve postoji potvrda. Koja je potvrda tvoje vjere?” Koji su dokazi tvoje vjere? Nije rekao: “Jutros sam obavio mnogo namaza.” Nije rekao: “Jutros sam proučio Allahovu Knjigu od početka do kraja.” On nije rekao to. Rekao je: “Moja duša se odrekla dunjaluka, kao da gledam u Allahovo prijestolje, kao da gledam u džennet sa džennetlijama, kao da gledam stanovnike džehennema koji se muče tamo.” To je rekao Harise. Pa šta mu je Poslanik Allahov, neka je mir i blagoslov na njega, odgovorio? Rekao je: “Vidio si, tako nastavi.” To je istina.
Ovo je rezultat mnogih namaza, mnogih ibadeta, mnogog obraćanja Allahu, Uzvišenome, mnogog spominjanja Allaha. Zaista sam iznenađen čovjekom koji mnogo uči Allahovu Knjigu, i još više sam iznenađen čovjekom koji ide u džamije u kojima se svake noći uči džuz Allahove Knjige, pa se moli, kleči, pada ničice i moli, traži od Allaha, i onda kada mu dođe neko ko traži nešto od njega, što mu pripada, tada on postaje mrzovoljan, pokazuje nestrpljenje, pa čak i odbija, možda čak i izgovara da nema sredstava. Kako možeš zamisliti biljku koja donosi koristi ako ne vidiš plodove, iako je visoko iznikla iznad zemlje? Šta raditi sa stablom koje ne donosi plodove? Da li postoji sudbina tog stabla osim u vatri, draga braćo?
Nesreća muslimana, draga braćo, je u tome što u najboljem slučaju napune džamije, i hvala Allahu na tome, ali kada pogledamo na solidarnost koja je temelj naše velike islamske vjere, na međusobnu podršku koja je oslonac ove vjere, ne vidimo nikoga od muslimana na ovom polju osim rijetkih. Svi se žale, svi se žale na loše ekonomske prilike, svi se žale na nedostatak likvidnosti, a riječ “likvidnost” je riječ koja je jasno razumljiva samo trgovcima, a koliko često se koristi kao izgovor. Ali, pitam se: Hoće li Allah, subhanehu ve te’ala, prihvatiti izgovor kad izgovaraju ove riječi?
Draga braćo, Poslanik Allahov, neka je mir i blagoslov na njega, bio je najplemenitiji od svih ljudi, a u svojoj darežljivosti bio je poput vjetra koji donosi blagostanje. On je bio najdarežljiviji upravo u ovom mjesecu. Dakle, ako želite da se približite Allahu, Uzvišenom, s pokornosti koja će Mu biti ugodna, ako želite skratiti udaljenost u ibadetu između vas i Allaha, oslobodite se pohlepe i budite primjer onoga što Allah, Uzvišeni, kaže: “A oni koji budu sačuvani pohlepe, pa takvi su baš uspjeli.” Ako želite da se oslobodite pohlepe, najlakši način je da to učinite putem imanskog uvjerenja kojim je Allah, Uzvišeni, ispunio naše srce i dušu.
Zapanjujuće je vidjeti osobu koja tvrdi da vjeruje u Allaha, a zatim se pohlepno drži bogatstva. To je kontradikcija. Moja vjera u Allaha znači da je On Taj koji opskrbljuje. Moja vjera u Allaha znači vjerovanje u riječi Allaha: “I šta god potrošite, On će vam nadoknaditi.” Moja vjera u Allaha znači vjerovanje u riječi Allaha: “Zato, tražite kod Allaha opskrbu.” Moja vjera u Allaha zahtijeva da znam da je ovaj svijet prolazan, da ništa ne vrijedi pred Allahom, Uzvišenim.
Kako se može spojiti moja vjera u Allaha, s ovim suprotnostima? Ja vjerujem u Allaha i grčevito se držim bogatstva. Ja vjerujem u Allaha, i godina prolazi, a ja ne razmišljam o pravu Allaha, na bogatstvo koje posjedujem (zekat). Godina prolazi, a ja vjerujem u Allaha, i ovaj mjesec poziva one koji poste, koji se pokoravaju, koji kleče i padaju ničice da slijede primjer Poslanika Allahovog, neka je mir i blagoslov na njega, a ne nalazim nikoga tamo.
Draga braćo, Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u jasnom ajetu: “Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi, a Gospodar tvoj sve vidi.” Jedan od aspekata ovog iskušenja je da je Allah iskušao bogatog s siromašnim, i iskušao siromašnog s bogatim. Ako bi Allah, Uzvišeni, želio, mogao bi proširiti svoju milost pred svima, tako da bi svi ljudi bili jednaki u bogatstvu, ali iskušenje bi tada nestalo.
Allah, Uzvišeni, iskušao je bogatog sa siromašnim kojeg gleda s desne i lijeve strane, na čaršiji, ujutro i navečer. Hoće li od svog bogatstva koje posjeduje škrtariti i dati siromašnom, tako da ga podigne iz siromaštva do dostatka? Allah, Uzvišeni, iskušao je siromašnog s bogatim. Hoće li se sjetiti riječi Poslanika Allahovog, neka je mir i blagoslov na njega, da je gornja ruka bolja od donje? Hoće li biti strpljiv? Hoće li biti skroman? I tako dalje…
Ovo je realnost ovog svijeta. Tako ljudi streme Allahu, Uzvišenom, i ja govorim o pravu Allaha, subhanehu ve te’ala, na bogatstvo imućnih. Možda mnogi od nas misle da ova džamija okuplja samo siromašne, ali to nije tako, draga braćo, siromaštvo je relativno, a i bogatstvo je relativno. Svako od nas je bogat u odnosu na one ispod sebe, a siromašan u odnosu na one iznad sebe. Stoga svaki pojedinac ima obavezu vratiti dio onoga što mu je darovano ili novca onima koji su ispod njega. I svako od nas može vidjeti ljude ispod sebe u ekonomskom statusu.
Ali ne smijemo uvijek gledati samo one iznad sebe, što bi nas moglo spriječiti da gledamo one ispod sebe. Ako slijedimo ovu liniju, svatko od nas ima dio bogatstva. Da, i svatko od nas treba poslušati Allahovu riječ: “I dajte im od bogatstva Allahovog kojim vas je opskrbio.”
Svaki od nas treba poslušati riječi Poslanika Allahovog, neka je mir i blagoslov na njega, s bojazni i strepnjom: “Allah je u bogatstvu imućnih postavio količinu koja zadovoljava potrebe siromašnih, a siromašni neće trpjeti glad ili golotinju osim zbog onoga što čine imućni, a Allah će od njih za to zatražiti odgovornost na Danu sudnjem.”
Zaključak ovog razmatranja, draga braćo, je da nije poenta samo u tome da se čini mnogo ruku’a i sedždi, da se mnogo uči Allahova Knjiga, ili da se nosi Mushaf iza imama u teravih-namazu. Sve to su sredstva. Prava stvar se jasno vidi mjerilom koliko je čovjek blizu ili daleko od Allaha. To se sve očituje u mjeri oslobođenosti čovjeka od njegove pohlepe.
Kada gledam ovaj svijet, gledam ga kao Harise, neka je Allah zadovoljan s njim, gledam na pokvarenu hranu, pojedem je i zadovoljno se najedem, a ostatak ostavim iza sebe. Kada gledam ovaj svijet kao prolaznu pojavu, i bude mi isto da mogu podijeliti milione u ime Allaha, onima koji to trebaju, ili da ih ostavim na štednju, kada mi ova dva postupka budu izgledala isto, tada ću osjetiti blizinu Allaha, Uzvišenog.
Dakle, pogledaj, brate moj muslimane, ako se nađeš u situaciji u kojoj vidiš da hiljade ili milioni koje posjeduješ ne čine nikakvu razliku između toga jesu li u džepu siromašnog čovjeka ili u tvom džepu, kada dođeš do te tačke, znaj da je Allah prihvatio tvoje djelo.
Da, ali postoji stepen iznad toga, a to je da vidiš da novac koji čuvaš u svom džepu nije ništa drugo nego teret tebi, nije ništa drugo nego teret koji nosiš na leđima. Ako novac koji polažeš u džep siromašnom čovjeku gledaš kao Allahov način da pazi na njega, to je bogatstvo kojim te časti, to je izvor koji nikada neće presušiti na bilo koji način. Zar niste čuli riječi Poslanika Allahovog, neka je mir i blagoslov na njega, kada je ušao u svoju kuću i pitao za ostatke mesa koji su bili u kući. Rekli su mu: “O Allahov Poslaniče, sve je nestalo osim plećke.” “Sve je ostalo osim plećke,” rekao je on. “Ono što ste potrošili ostaje, a ono što je ostalo je teret koji podnosimo.”
To je ono što se od nas traži, draga braćo, “I dajte im od imetka Allahova kojim vas je opskrbio”, ” i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje “, nemojte misliti da imate bilo šta u ovom svijetu. Tako mi Allaha, čovjek nema ništa na ovom prolazu koji je ograničen s jedne strane danom rođenja i s druge strane danom smrti, osim svojih djela, osim onih kefina koji će ga prekriti u njegovom kaburu, to je ono što posjeduje. Što je iza toga, to je ono s čim ga Allah, Uzvišeni, iskušava, hoće li ispuniti Njegovu zapovijed? Hoće li slijediti primjer Allahovog Poslanika, neka je mir i blagoslov na njega? Hoće li davati, imajući na umu riječi Poslanika Allahovog, neka je mir i blagoslov na njega, koji je rekao: “Dijeli Bilale, ne boj se da će ti Vlasnik arša umanjiti.”
To je ono što želim reći, i molim Veličanstvenog Allaha da prihvati naša djela i okruni naše ibadete darežljivošću i davanjem prava (zekata) Allahu, Uzvišenom.
