Prepoznajući Razliku: Informacija vs. Znanje i Nauka
Današnje vrijeme karakteriše prezasićenost informacijama što NE podrazumijeva nužno napredak u znanju i nauci.
Informacija je jedno a znanje i nauka je nešto mnogo kompleksnije.
Zato naš narod konfuzno tumara u ovom jako značajnom vremenu za opstanak.
Konfuzija u Religijskim Informacijama: Oprečna Tumačenja
Posebno je primjetno prezasićenje informacijama vjerskog sadržaja koje su često međusobno oprečne.
Tako jedan daija govori jedno a drugi sasvim drugo u okviru jedne teme. Hodža opet nešto treće. Najškolovaniji, profesori sa našeg Fakulteta islamskih nauka, opet često mudro šute, ne bave se banalnim pitanjima zbog kojih narod masovno skreće sa utabanih staza koje su vijekovima čuvale islamsku vjeru.
Rješenje Je u Fokusiranju na Relevantne Informacije: Perspektiva Islamskih Nauka
Kako se riješiti ovog konfuznog stanja?
Ako su informacije izazvale konfuziju, treba najprije utvrditi koja vrsta informacija izaziva tu pojavu i iz kojih izvora dolaze te informacije.
Kada to utvrdimo, mnoge stvari će, već na samom početku, biti jasnije.
Poslije toga, potrebno je raditi na širenju informacija ali ovaj put relevantnih, zasnovanih na islamskim naukama.
Evo jednog primjera:
Svjedoci smo kako se među narodom širi trend uzimanja islamskih propisa direktno iz Kur'ana i hadisa.
Ako nekome nešto nije jasno, samo uzme zbirku hadisa, nađe poglavlje koje ga interesuje, pročita hadise i donese sam sebi zaključak o nekom vjerskom pravilu.
Prvo, to je jedna od najvećih novotarija koja se ikad pojavila među muslimanima. To se jednostavno tako ne radi.
Drugo, mi vidimo koliko su se samo informacione nauke razvile u posljednjih 30-tak godina. Sama nauka o programskim jezicima je jako komplikovana, široka i kompleksna tako da niko danas ne može biti ekspert u svim IT oblastima.
Zamislite nauku koja se razvija, ne trideset niti trista, već hiljadu i trista godina. Takva jedna nauka je islamsko pravo ili fikh. Ona reguliše, između ostalog, pitanja halala i harama.
Treba znati, a većina našeg naroda koji se interesuje za vjeru ne zna, da postoji od 8 do 12 hiljada sahih hadisa, od toga ne više od 2000 hadisa kojima se regulišu fikhski pravni propisi (neki čak kažu da je broj tih hadisa mnogo manji od 500 do 1500).
U Kur'anu se nalazi oko 500 ajeta kojima se regulišu pravni principi i propisi.
Znači, imamo oko 500 ajeta i 2000 hadisa na kojima se temelji islamsko pravo. A pravnih pitanja do danas, ako kažemo da ih ima 5 miliona, bićemo skromni.
Dati fetvu ili donijeti šerijatsko-pravni propis za neku novu pojavu koja se nikad prije nije pravno tretirala, može samo onaj koji je duboko izučio, ne samo pravo jedne pravne škole (mezheba), nego i metodologiju tog mezheba, zatim mora poznavati historiju islamskog prava, o arapskom jeziku da ne govorim i još mnogo toga.
Danas se propisima islama bave ljudi koji ne razumiju niti pravnu nauku islama (fikh), pogotovo ne razumiju pravnu metodologiju (usuli fikh) niti jedne pravne škole (mezheba), niti poznaju historiju islamskog prava.
Svaka od tih pravnih nauka razvija se preko hiljadu godina, i one su te utabane staze kojima je muslimanski ummet vijekovima rješavao svoje probleme.
Došli smo do toga da se sve to baca na stranu a uzimaju se instant rješenja, zanemarujući ekspertize, nauku, znanje, shvatanje i još se nesvarene poluinformacije izvučene iz konteksta predstavljaju nekakvim znanjem.
Ilustrativan je primjer “fetve” o tome da li je dozvoljeno jesti svinjetinu u Minecraft igrici. Ne može se opisati koliko je to izigravanje sa, prije svega inteligencijom muslimanskog naroda željnog da živi islamskim načinom života, a onda i sa samim šerijatsko-pravnim propisima i islamskim pravom u cjelini.
Narode, budite oprezni i držite se metodologije koja nam je omogućila da danas mi budemo muslimani.
Lijepo je eksperimentisat sa novim idejama ali kad-tad ispostavi se da su one bile samo to što i jesu: eksperiment.