Narodno samoorganiziranje se zahuktava, i to svakog dana sve jače. Moć institucija je na izmaku, moć kapitala je u usponu, moć sile (vojske) je uvijek bila na vrhu, ali najveću ovosvjetsku moć ipak nose obični ljudi. Opadanje moći institucija je vidljivo na svim nivoima.
Onaj ko to na vrijeme ne primijeti biće diskvalifikovan iz historijske globalne igre preslaganja moći i preraspodjele interesnih sfera.
Ujedinjene nacije gube svoj smisao, ako su ga ikad i imale sa Vijećem sigurnosti u kojem samo neke članice imaju pravo na veto.
Manje države su u dužničkom ropstvu, o suverenitetu samo sanjaju. Svi zakoni tih država, pa čak i ustavi, koji nisu u interesu globalnih centara moći lahko se brišu, ispravljaju i donose se pogodniji.
Političke stranke ne predstavljaju više volju glasača. One su postale kriminalne organizacije, biroi za koruptivno zapošljavanje, leglo nepoštenja, prevara i laži.
Vjerske zajednice sa svojom krutom hijerarhijom, nesnalaženjem u kriznim situacijama, same su sebe birokratizirale i izgubile doticaj sa svojim vjernicima.
Obrazovanje služi, s jedne strane, za koruptivno uhljebljenje a sa druge, za produkciju polupismene radne snage kojoj je dovoljno znanja da pritisne jedno dugme za ON i OFF.
Plemenitu medicinsku struku je uzurpirala farmaceutska hobotnica, od koje nisu pošteđeni ni mladi ni stari. Svi su bolesni i kao takvi su ciljna grupa pogodna za izrabljivanje od beskrupulozne farmako-mafije. Zarada od npr. samo jedne kemo-terapije je preko hiljadu dolara.
Sudstvo i tužilaštvo, koje je kičma jednog društva, savijeno je gotovo do samog socijalnog dna. Ekspresno se procesuiraju obični građani kod kojih je zakon otvoreno protiv njih, dok za viši stalež isti zakoni ne važe ili slučajevi ciljano zastarijevaju.
Pravo je čudo što nema više sitnog kriminala i nesigurnosti u društvu s obzirom na manjak interesovanja za rad u policijskim strukturama. Deficit u tom polju je očigledan svima. Policija ne dolazi na vrijeme, ne zato što ne žele, već zato što nemaju dovoljno patrola koje bi na adekvatan način pokrivale svu teritoriju za koju su nadležne.
I tako možemo nabrajati do u nedogled. I tako će to trajati određeno vrijeme.
Sve do jednom.
Pitanje je samo dana kada ćemo tome svjedočiti. A onda, svi oni koji obavljaju bilo kakve javne funkcije a kojima je lični interes ispred interesa naroda, ili zbog svoje tvrdoglave nekompetencije i nesposobnosti, biće javno degradirani i diskreditovani.
To može trajati sve dok narod ne shvati da je on izvor vlasti današnje države, da on odlučuje da li će neko biti na poziciji ili ne, da li će neko biti postavljen za sudiju ili ne, da li će neko biti zaposlen preko poznanstva ili ne, da li će mitom srozati policajca, profesora, doktora ili ne.
Kad narod shvati da mu niti jedan represivni alat ne može ništa, onda se možemo nadati dobroj državi. Taj narod plaća te ljude sa zadatkom da ih štiti a ne da guši narodnu volju. Sjetite se samo kako je turskom narodu dotužilo upletanje vojske, pa iako vojska ima oružje, goloruk ali dovoljno odlučan narod, može zaustaviti i vojsku. Vojnici su ipak sinovi tog istog naroda a ne marsovci.
Onoliko koliko jedan narod bude svjestan svoje moći i koliko bude u stanju tu svoju moć i snagu upotrijebiti na pravom mjestu i u pravo vrijeme, toliko će biti pošteđen negativnih uticaja ogromnih globalnih promjena koje se već dešavaju.
Uspavani duh bošnjačkog naroda je ponovo probuđen i svakim danom je sve jači.
Bosanski Zmaj, koji je simbol snage bošnjačkog naroda, ponovo uzima zamah i počinje svoj let iznad Bosne raspoznavajući prijatelje Bosne od neprijatelja.
Kao što vrsni analitičar Šahid Bolsen kaže, svaki zahtjev upućen bilo kojoj destruktivnoj pojavi je nečujan i nebitan osim uz uslovno “ili”.
Zmaj bosanski će uskoro početi artikulisati svoje zahtjeve upravo sa uslovnim “ili”: ima da bude tako i tako ili ću vatrom svoga gnjeva zapaliti to i to.
Pitanje je samo dana kada ćemo tome svjedočiti. A onda, svi oni koji obavljaju bilo kakve javne funkcije a kojima je lični interes ispred interesa naroda, ili zbog svoje tvrdoglave nekompetencije i nesposobnosti, biće javno degradirani i diskreditovani.
Njihovi pokušaji da se, kao kameleoni, ponovo infiltriraju u nove tokove biće osujećeni. Tek tada, kada kritična masa svojom samosvijesti, osnaži Zmaja bosanskog, tek tada možemo nadati se pravednijem sistemu i državnom uređenju.
Tada će Zmaj sam početi kreirati zakone koji odgovaraju zaštiti interesa Zmajevog naroda ali i osigurati sprovođenje tih istih zakona uz ultimativno “ili”.
Zmaj će biti zadovoljan svojim štićenicima a štićenici će biti zadovoljni sa svojom sudbinom koja im je dodijelila namjesništvo na najljepšem dijelu Zemlje.
Kako se borimo za bašte kroz koje rijeke teku na Drugom svijetu, isto tako treba da se borimo za baštu kroz koje rijeke teku, što Bosna uistinu jest, još na ovom svijetu. Izgubimo li svoju baštu na ovom svijetu, slaba je nada da ćemo je dobiti na Drugom.
