Gotovo je postalo preovlađujuće mišljenje u javnosti da je muzika u islamu zabranjena.
Naravno, to je plod još jednog poigravanja sa ajetima i hadisima kao i nenaučnog pristupa donošenju šerijatskih propisa ili fetvi.
Zapravo, da budemo kristalno jasni i otvoreni, radi se o neznanju koje se širi poput virusa.
Često možemo čuti da je muzika zabranjena u Kur'anu i tom prilikom se navodi sljedeći ajet:
{ وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَشۡتَرِي لَهۡوَ ٱلۡحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِ بِغَيۡرِ عِلۡمٖ وَيَتَّخِذَهَا هُزُوًاۚ أُوْلَٰٓئِكَ لَهُمۡ عَذَابٞ مُّهِينٞ }
[Sura Lukmān: 6]
Muhamed Mehanović prevodi ovako:
Ima ljudi koji kupuju zaludan govor, da bi, bez znanja, s Allahova puta odvodili i da bi ga za ismijavanje uzimali. Njima ponižavajuća patnja pripada.
Besim Korkut:
Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.
U ovom slučaju, “priče za razonodu” ili “zaludan govor” se smatra pjevanjem i muzikom.
Na stranu što ne postoji apsolutno nikakva naznaka u cijelom ajetu, niti prije niti poslije ovog ajeta, da se ovdje govori o muzici i pjevanju.
Ovdje neuki ljudi miješaju namjeru, cilj i sredstvo kojim se postiže taj cilj.
Namjera i cilj u ovom ajetu je udaljavanje od Allahovog puta i ismijavanje, dok je sredstvo “zaludan govor”.
“Zaludan govor” je zabranjen ukoliko vodi gore navedenom cilju.
Ako “zaludan govor” ima za cilj relaksaciju ili odmor ili neku vrstu utjehe tada njegova uloga se mijenja i on prestaje biti zabranjen.
Znači, sam “zaludan govor” po sebi, kakav god on bio, nije zabranjen, osim ako se ne koristi da bi se sa Allahovog puta odvodilo.
Ako nešto ne odvodi sa Allahovog puta, to onda nije zabranjeno, shodno ovom ajetu.
Sve što se koristi za odvođenje sa Allahovog puta i ismijavanje svetinja je po ovom ajetu zabranjeno.
Uz to još, muslimani svjesno i ciljano ne zavode sa Allahovog puta, tako da se ovaj ajet u potunosti odnosi na nemuslimane odnosno nevjernike.
Da naglasimo još jednom, poenta u ovom ajetu je namjera i cilj zbog kojeg se zabranjuje “priča za razonodu” ili “zaludan govor”, to jest, odvođenje i udaljavanje od Allahovog puta.
Oni koji smatraju da je muzika zabranjena često navode sljedeći hadis u kojem Poslanik, alejhisselam, kaže:
“Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”
Ako pogledamo svaki od ovih pojmova pojedinačno, vidjećemo da svaki od njih povlači za sobom poseban propis.
Vino je zabranjeno u svakom slučaju, bilo da se radi o malim ili velikim količinama.
Za konzumiranje vina slijedi tačno određena šerijatska kazna dok za nošenje svile ne postoji takva odredba.
Svila je zabranjena muškarcima dok je dozvoljena ženama. Jedan dio pravnika smatra da je u malim količinama, pomiješana sa drugim materijalima, dozvoljena i muškarcima. Znači, uslovno.
Polni organ, odnosno intimni odnos je dozvoljen u braku a zabranjen van braka.
Sve ove propise poznajemo, ne na osnovu ovog, nego na osnovu drugih ajeta i hadisa.
Ista je stvar sa muzičkim instrumentima. Ni u kom slučaju ne možemo znati propis vezan za njih na osnovu samo ovog hadisa.
Potrebno je uzeti u razmatranje sve ili većinu hadisa koji govore o ovoj temi kako bismo mogli doći do konkretnog određenog zaključka i stava po pitanju muzičkih instrumenata.
Naravno da je lakše uzeti jedan ajet ili hadis i sa potpunim neznanjem tumačiti propise i misliti da je to vjera.
Nažalost, za izučavanje i poznavanje vjerskih nauka i propisa, nije dovoljno čitati Kur'an i zbirku hadisa. I to treba da bude svima jasno.
Ko želi da pročita ozbiljan naučni rad u vezi sa muzikom, bez naklapanja i pristranih stavova zasnovanih na željama i ličnim stavovima, neka pogleda na ovom linku.
