Autor: Mirza Zildžić
Riječi sorab, sebar, serb, serba, server, servus, serbus, servoi, serboi, itd. postojale su oduvijek i koriste se širom svijeta.Te riječi označavaju STALEŽ SLUGE i nemaju nikakve veze sa Srbima. Lazar je bio obični knez-sluga prvo bugarskog kralja Vukašina, a poslije poraza na Marici postao je sluga mađarskog kralja Zigmunda (Sigismund) iz Nandorfehervara-današnji Beograd. Srbija nije ni postojala, pa nije mogla ni imati kralja. Srbi su mješavina Turaka, Bugara, Roma i Vlaha Morloka.
Riječ Srbin je 1815. Vuk Karadžić, potomak silom pokrštenih Turaka iz Izmira, sklepao od serb-sluga rob. To je bila ideja tzv. Bečke škole da se po protjerivanju Turaka napravi neka pro-austrijska država samo da Rusi ne bi napravili veliku Bugarsku.
E, zbog toga su Austrijanci-BEČKIM DOGOVOROM 1850. uvezli BOSANSKI JEZIK u Semendre-Smederevski Pašaluk-tzv. Srbiju-da bi ukinule Torlački dijalekat Bugarskog jezika, koji se dotada govorio u SM pašaluku. Zbog toga su u Beču sašili prvu šajkaču i zato su Švabe 1878. u BERLINU napravile Srbiju koja nikada prije toga postojala nije. Turci su svoje podanike iz Semendre Pašaluka-tzv. Srbije nazivali pravim imenima-Kauri, Vlasi, Bugari ili Cigani dok je riječ Srbi bila nepoznata. Mi, Bošnjaci i Hrvati i danas Srbe nazivamo Vlasima.
Genocidna dinastija Nemanjići nema nikakve veze sa Srbima. Svi NEMANJIĆI su bili KATOLICI i u Vatikanu se pominju kao Albanci – Nemandi, dok ih Turci u defterima ,,Karada ve ordu” pominju kao ARNAUTE (ALBANCE) NIMANI.
Zakonik samozvanog cara Albanaca, Dušana Nimanija je pisan na crkveno slovenskom jeziku zato što je to bio službeni jezik u Albaniji, Rumuniji pa čak i Grčkoj. Taj jezik nema nikakve veze se izmišljenim srpskim jezikom. Dušan je rođen u srcu Albanije – KRUJI i njegovo carstvo se završavalo u granicama današnje Republike Kosovo. Dušan za sebe kaže da je car Arbanasa, Grka i Bugara. Od Srba je UBAČENO, TJ. FALSIFIKOVANO, u 20. vijeku što je, lahko dokazati.
U samom zakoniku rijec SEBAR se odnosi na stalež -sluge, kmetove a ne na Srbe. U vrijeme Dušana njegovi vlastelini, skupljači poreza, su uzimali sve – a kmetovima davali hrane tek toliko da prežive. Odbjegle kmetove je hvatala vojska i ubijala. Za podignutu ruku, ružnu riječ ili samo podignuti glas na državnog poreznika kmetu su odsijecane uši ili nos. Za čupanje ili hvatanje Vlastelina za bradu Dušanov zakonik predviđa odsijecanje obiju ruku do lakata.
Prevareni muž je po tom zakoniku mogao da bira-da odsiječe dojke svojoj ženi, da joj izvadi oči ili da je rastrgne konjima. Taj zakon se pominje i u filmu ,,Banović Strahinja”.
Ista situacija i isti ponižavajuci status kmetovi su imali i u Hrvatskoj-treba samo pročitati ,,SELJAČKU BUNU” pisanu na osnovu istinitih događaja.
Žene su tek po dolasku Turaka dobile pravo na RAZVOD, a i na ODŠTETU-ALIMENTACIJU u slučaju razvoda. Turska je uvela VLADAVINU PRAVA. Čipčije-kmetovi su plaćali 1/8 u teladima, sijenu, žitu i suhom voću-dok na sitnu stoku-svinje i ovce nije ni bilo poreza. Nezadovoljni kmet je mogao da agu ili bega tuži sudu ili da čak ubije bega i baci ga u kanal i da ga sud -kadija oslobodi. Pored 1/8 Turskoj državi Srbi su plaćali i 1/10 crkvi.
Turci su sami birali Patrijarha, a on je držao raju u pokornosti. Za paljenje ili bilo kakvo skrnavljenje crkve bila je predviđena smrtna kazna odrubljivanjem glave. 10 dana kuluka godišnje kmet je umjesto na javnim radovima -putevima-mostovima itd. mogao da odradi na crkvenom imanju. Svaki rad preko toga mu je morao biti plaćen.
