Raspravljanje vjerski nepismenih ljudi o stručnim vjerskim temama
U cijeloj povjesti islama do skorašnjih vremena postojala su pravila i propisi o svemu pa tako i o edukaciji, vrstama znanja, metodama učenja, odnosa između učitelja (mentora, muderrisa) i učenika (taliba).
Za učenje postoje dva osnovna uslova: da se učenjem i naukom služi Gospodaru i da se proces učenja odvija onako kako se odvijao između Poslanika alejhisselam i njegovih drugova.
Taj proces je uvijek podrazumijevao bezuslovno poštovanje, edeb ili kulturu, poniznost, zahvalnost i što je najbitnije živu riječ.
Učilo se znanje ali važnije od znanja učilo se lijepim MANIRIMA.
Tim uzvišenim načinom učenja i naučavanja islamska civilizacija je dostigla domete koje niti jedna civilizacija prije nje nije postigla a uveliko je zaslužna za tehnološki napredak u svijetu u kojem danas živimo.
Niti jedan ekspert u bilo kojoj oblasti nikad nije stekao znanje isključivo iz knjiga bez profesora ili mentora koji bi ga učio ne samo nauci nego i kulturnom i lijepom ponašanju.
Danas nam je dostupna sva moguća literatura i informacije posebno o islamu tako da imamo poplavu ili najezdu priučenih ljudi koji nisu prošli kroz proces učenja po sunnetu tj. sa lancem prenosilaca znanja.
Te priučene osobe imaju sljedeće osobine:
1. Vole islam
2. Žele da saznaju što više o vjeri
3. Nalaze informacije u knjigama ili na internetu ne tražeći znanje od ljudi uživo koji su stručni i kod kojih bi pohađali časove iz određenih oblasti
4. Rijetko ko od njih usavrši ispravno učenje Kur’ana a navode i tumače ajete u prevodu
5. Upuštaju se u citiranje ajeta i hadisa bez poznavanja teksta na arapskom jeziku
6. Ne poznaju arapski jezik i svu raskoš i bogatstvo tog jezika a kamoli višeslojna značenja svake pojedine riječi
7. Ne poznaju stručnu terminologiji koju svaka nauka ima
8. Ne poznaju definicije osnovnih pojmova koje svaka nauka ima
9. Ne poznaju povode objave ajeta, da li su mekkanski ili medinski, da li su derogirani ili derogirajući, da li se ajeti odnose na vjernike ili nevjernike itd. Ovo isto važi i za hadise.
10. Poseban problem je hadiska nauka koja je jako komplikovana i za koju naučnici iz te oblasti govore da se za jedan ljudski vijek ne može obujmiti ali pojedinci sa godinom staža u islamu izgleda eto uspiju.
11. Da bi se uzimali propisi iz Kur’ana i Hadisa potrebno je znati pravnu metodologiju ili usulul fikh. Muhaddisi sami ne donose fetve osim ako nisu pravnici.
12. Ne poznaju čak ni glavne tokove niti predstavnike određenih naučnih oblasti
13. Kako ne uče pred odgojenim mentorom ni sami ne znaju za odgoj što rezultira nepoznavanjem kulture raspravljanja a kamoli kulture razilaženja u mišljenjima.
14. Primijetan je princip: što je osoba veća neznalica to je isključivija, nekulturnija i manje otvorena za drugačije razmišljanje. Što više zna to je osoba tolerantnija, prijatnija i lakše joj je razgovarati o drugačijim pogledima i shvatanjima.
Zbog ove novotarije koja nikad prije nije postojala u islamu danas imamo dosadne besciljne rasprave od nestručnih osoba o pravilima i propisima na društvenim mrežama čiji je konfliktni završetak unaprijed određen.
Nikad ljudi koji nisu od nauke nisu raspravljali o naučnim pitanjima već su samo pitali učene i postupali po odgovorima.
Upućujem apel da se klonite rasprava o temama čije oblasti niste izučavali. Ako želite nešto da naučite pohađajte neku vrstu edukacije. Dok ne dobijete formalno priznanje vašeg znanja od bilo koje institucije nemojte tumačiti propise i pravila već se držite onoga što znate.
Rasprava o vjerskim temama neukih je čista novotarija zato što je učenje u islamu ibadet a ovo danas što imamo nije ni pokušaj od učenja već je to izigravanje sa znanjem.
