Davanje ružnih nadimaka ljudima
Među vjernike se uvukla jako ružna novotarija koja je posljedica nedostatka kućnog odgoja, čistog neznanja, uličarskog ponašanja, lošeg mišljenja o drugima, visokog mišljenja o sebi i nesposobnosti kontrolisanja emocija.
Često se nažalost može primijetiti od praktičara islamskih propisa frapantno kršenje jasnog slova Kur’ana dok u svom neznanju zamišljaju da čine dobro djelo.
{ فَطَوَّعَتۡ لَهُۥ نَفۡسُهُۥ قَتۡلَ أَخِیهِ فَقَتَلَهُۥ فَأَصۡبَحَ مِنَ ٱلۡخَـٰسِرِینَ }
“Njegov nefs (ego, duša) prikaza mu ubistvo svoga brata pokornošću pa on ga ubi pa postade jedan od gubitnika” (Sura El-Māide: 30)
Tako i neuki vjernici pomisle da je sevap ili bogougodno djelo nekoga nazivati ružnim nadimcima a zapravo ulaze u koliziju sa Allahovim odredbama i u grijeh.
Nazivanje ljudi pogrdnim imenima je u direktnoj suprotnosti sa ajetom:
“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni kojima se rugaju bolji od onih koji im se rugaju! A ni žene drugim ženama, možda su one kojima se rugaju bolje od onih koje im se rugaju. I ne klevećite i ne kudite jedni druge, niti zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno i griješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju, takvi su pravi silnici, mračnjaci koji sami sebi čine nepravdu i nasilje.” (Hudžurat, 11)
Ali unatoč tome, vjernici i muslimani se između sebe časte nadimcima kojih bi se i najveći klošari postidjeli.
Naročito se to može vidjeti u komentarima po određenim grupama, stranicama ali i na privatnim chat grupama i zajednicima u aplikacijama kao što je viber i messenger.
Karakterisanje muslimana kafirima, mušricima i novatorima je poseban problem i novotarija koja se duboko ugnijezdila u umove nekih neukih muslimana.
Ljudi od znanja su istraživali to pitanje i nisu našli situaciju da je Poslanik alejhisselam nekoga ko je bio musliman kasnije nazvao kafirom, mušrikom ili novotarom.
Šta više, hazreti Pejgamber alejhisselam je upozorio nas na takve ispade hadisom:
„Koji god čovjek kaže svom bratu: O kafire, – ta riječ se vraća na jednog od njih dvojice.“
Čak se prema medinskim munaficima, koji su najgori nevjernici, ponašao kao prema muslimanima, još im je prihvatao lažna opravdanja za izostanke iz rata i to uz osmijeh.
Postoje složena pravila i propisi o tekfiru (proglašavanju nekoga nevjernikom) ali problem je što zato treba ići u školu pa zagrijati stolicu i učiti koji godinu.
Nema nikakve fajde od toga što ćeš nekoga etiketirati nekim nadimcima ili imenima. Dužnost nam je da poučavamo ljude vjeri na najljepši način i da se molimo za njih a ne da iz njih istjerujemo i ono možda malo vjere što imaju.
Tako isto je i Faraon Musa pejgambera proglasio kafirom.
{ وَفَعَلۡتَ فَعۡلَتَكَ ٱلَّتِی فَعَلۡتَ وَأَنتَ مِنَ ٱلۡكَـٰفِرِینَ }
Neuka masa iz svog neznanja tako ide Faraonovim umjesto Pejgamberovim putem .
Ne idi Faraonovim stopama, slijedi sunnet Poslanika alejhisselam. On je nevjernike uvodio u vjeru a muslimane nije izvodio iz vjere.
