Autor: Muhammed ‘Alevi el-Maliki el-Haseni rahmetullahi alejhi
Uvod
Jedno od općeprihvaćenih pravila među učenjacima je da vrijeme odlikuju događaji koji su izvor vrijednosti vremena. Onoliko koliko je neki događaj značajan, toliko će vrijeme u kojem se desio događaj biti vrijedno i zbog toga će biti važno.
Koliko su snažno ljudi povezani sa događajem, isto toliko će biti snažna i njihova veza s vremenom u kojem se događa.
Iz ovoga jasno proizlazi da je pravi cilj, u ovom smislu, povezati sljedbenike ummeta sa poviješću i produbiti njihovo razumijevanje i vjerski osjećaj prema vjerskim događajima i pojavama.
Tačno je da ljudi se razlikuju u načinu kako pozivaju druge ljude na ove činjenice. To znači da se ne slažu oko načina prenošenja i povezivanja ljudi s njima.
Ali pravi cilj, ne mislim da se u tome razilazimo, jeste da pozivamo na povezivanje ummeta s poviješću preko događaja koji su obilježili vrijeme. Jer, to je zapravo, jedan od načina da ih pozivamo na čistu istinu, ispravnu vjeru, pravi put i iskonsku prirodu čovjeka. To je naša prošlost i naša sadašnjost.
Ovo pravilo nas vodi svakom dobru, i sve je to, s Allahovom dozvolom, prihvatljivo i primljeno, jer je obuhvaćeno ovim metodološkim pravilom, kako bi se iskoristile prilike u kojima se umovi osvježavaju, kako bi se sjećanja obnovila i kako bi se razum, srce i emocije vratili unazad… sa čežnjom prema prošlosti… gledajući u nju radi pouke.
Ovo je vrsta lekcija koju univerziteti sa svojim profesorima, nastavnim planovima i programima, ne mogu prenijeti ljudima da je žive, shvate i osjete u srcu, razumu i emocijama.
Mi obilježavamo mevlud, hidžru, Isra i Mi’radž ili prilikom nastupanja mjeseca š’abana pozivamo ljude da se povežu sa svojom dušom, srcem i emocijama sa činjenicama i događajima koji su oblikovali ova vremena.
To nije veličanje ili slavljenje događaja i vremena samih po sebi, već je to podsjećanje na Allaha, Stvoritelja vremena i prostora, izražavanje odanosti roba Gospodaru, Stvoritelju, i poštovanja prema Njemu, Uzroka i Tvorca tih događaja. To je izražavanje ljubavi prema voljenom, prema onome koga je Allah odabrao da bude nosilac tih događaja.
Čudim se zaostaloj pameti koja zanemaruje centralnu ulogu događaja, a s njim, i zbog njega su svi događaji, i umjesto toga se fokusira na sam događaj.
Ovoje, bez ikakve sumnje, istinska novotarija, potpuno neznanje i odsustvo jasnoće pogleda. Mi ne veličamo vrijeme zbog vremena, niti mjesto zbog mjesta, jer to je kod nas čisti širk. Mi gledamo ono što je iznad toga, što je uzvišenije, veće i veličanstvenije.
Mi ne veličamo ljude zbog njihovog fizičkog izgleda ili veličine, već ih gledamo zbog njihove uloge, dostojanstva, ugleda, časti, ljubavi i njihovom voljenom. Ima li kakvog grijeha u tome?
“Hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!” 24:16
U mjesecu š’abanu desili su se događaji koji zaslužuju pažnju, a mi ćemo spomenuti neke od njih.
Promjena kible (Promjena smjera okretanja u molitvi)
U mjesecu š’abanu desila se promjena smjera u kojem se muslimani okreću tokom molitve.
Poslanik, alejhisselam, je to čekao sa velikom čežnjom i svaki dan je upirao svoj mubarek pogled ka nebu, iščekujući božansku objavu, sve dok Uzvišeni nije njegov pogled učinio radosnim, spustio na njega svoje blagoslove i ispunio mu želju sa onim što mu je bilo drago.
Uzvišeni je rekao:
“Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.” 2:144
Ovo je u potpunosti skladno sa ajetom Uzvišenog:
“A Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!” 93:5
U propisu promjene kible gledamo realizaciju onoga što mu je rekla hazreti Aiša:
“Vidim da tvoj Gospodar žuri da ti ispuni tvoje želje.” Buhari
A Poslanik, alejhisselam, je zadovoljan samo sa onim čime je Allah Uzvišeni zadovoljan.
Ebu Hatim Al-Basti je rekao:
Muslimani su obavljali molitvu okrećući se prema Bejtu el-Makdisu (u Kudsu – Jerusalemu) sedamnaest mjeseci i tri dana. Poslanik, alejhisselam, je došao u Medinu u ponedjeljak, dvanaeste noći mjeseca Rebi`ul-Evvela, a Uzvišeni Allah je naredio okretanje prema Kabi u utorak, sredinom Šabana. El-Džami` li Ahkam el-Kur’an od El-Kurtubija, tom 2, str. 150.
Uznošenje djela
Jedna od poznatih odlika mjeseca š’abana je uznošenje ljudskih djela u njemu, a to je najveće i najsveobuhvatnije uznošenje djela prema Allahu Uzvišenome.
Spominje se u hadisu Usame bin Zejda, neka je Allah zadovoljan sa obojicom, da je rekao:
“O Allahov Poslaniče, nisam te vidio da postiš ni u jednom mjesecu koliko postiš u Šabanu?”
Poslanik, alejhisselam, je rekao:
“To je mjesec koji ljudi zanemaruju između redžeba i ramazana, i to je mjesec u kojem se djela preuzimaju Gospodaru svjetova, a ja bih volio da se moja djela podižu dok postim.”
El-Munziri je rekao: Prenosi En-Nesa’i; Et-Tergib ve Et-Terhib od El-Munzirija 2/48.
Dodajem: Imam Ahmed je ovaj hadis prenio u svom Musnedu.
Ovo uznošenje djela nije specifično samo za mjesec Šaban, postoje dokazi u poštovanim hadisima koji ukazuju na različita uznošenja djela u različitim vremenima, i među njima nema kontradikcije, jer svako uznošenje ima svoju posebnu ulogu i okolnosti.
Određivanje životnog vijeka ljudi
U mjesecu šabanu se određuje životni vijek, a ono što se želi s tim je obznana ove odredbe (u duhovnom svijetu).
Inače, djelovanje Uzvišenoga Allaha nije ograničeno ni vremenom ni mjestom?
“Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” 42:11
Pominje se u hadisu od hazreti Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio cijeli mjesec š’aban.
Ona pripovijeda: “Rekla sam: – O Allahov Poslaniče, u š’abanu ti je najdraže postiti?
On reče: „Allah Uzvišeni upisuje u ovom mjesecu smrt za svaku dušu te godine, pa bih volio da mi dođe moja smrt dok postim.“
Ovako se navodi u djelu “Et-Tergib ve Et-Terhib” od El-Munzirija, kao i u štampanoj verziji Musned Ebi Ja’la, tom 8, str.312, broj 4911, i očito je da dio hadisa: „ pa bih volio da mi dođe moja smrt dok postim“ iskrivljen.
Ispravan hadis glasi:
„Želio bih da se moja djela preuzmu – ili da se moja djela zapišu – dok postim.”
Ova formulacija je došla u mnogim autentičnim predajama koje se spominju u okviru ove teme, poput ovog hadisa:
“(Š’aban je) Mjesec u kojem se uzdižu djela, pa bih volio da se moja djela uzdignu dok postim.”
To je ono što nalaže kontekst njegovih, alejhisselam, riječi, kao i hadis naveden u predaji El-Hatiba u Et-Tarihu sa njegovim lancem prenosilaca od hazreti Aiše, u kojem se kaže:
„I volim da moja smrt bude zapisana dok sam u ibadetu svome Gospodaru.”
Prenio ga je Ebu Ja’la, hadis je garib, a njegov lanac prenosilaca je dobar (hasen).
Zato je on, alejhisselam, mnogo postio.
Enes bin Malik, radijallahu anhu, je rekao:
„Allahov Poslanik, alejhisselam, je postio i nije prekidao post, do te mjere da bismo znali kazati: “Izgleda da Poslanik, alejhisselam, neće se omrsiti u ovoj godini”, a onda bi mrsio, da smo znali reći: “Izgleda da Poslanik, alejhisselam, neće nikako postiti u ovoj godini”, a najviše je volio postiti u š’abanu.”
Prenosi Ahmed i Et-Tabarani.
Više o autoru: Muhammed ‘Alevi el-Maliki el-Haseni rahmetullahi alejhi
Ili na wikipediji, ovdje!
