Tekst istražuje temeljne karakteristike imperija, posebno naglašavajući zapadnjački imperijalizam pokretan kapitalizmom i često povezan s pljačkom resursa pod krinkom demokracije. U usporedbi s time, istražuje se i islamska ekspanzija koja se ističe autentičnim širenjem vjere bez prisile te donošenjem civilizacijskih vrijednosti i dostignuća. Tekst ističe važnost razumijevanja razlika između imperija kako bi se shvatio njihov put i utjecaj na svijet.
Svaka imperija koja se pojavi na zemlji utemeljena je na određenim civilizacijskim vrijednostima po kojima se ta imperija prepoznaje. Također, svaka imperija u svojim imperijalističkim ciljevima pretpostavlja proširenje interesa i preuzimanje tuđih resursa.
Moderni zapadnjački imperijalizam, pokretan kapitalizmom, često se identificira kroz globalnu pljačku resursa, prikrivenu retorikom demokracije i ljudskih prava.
Nesumnjivo, zapadna ruka seže daleko, usmjerena prema naftnim poljima i prirodnim resursima, dok demokracija i ljudska prava često ostaju tek dekorativni plašt. Irak, Sirija, Libija, Afganistan – svjedočanstva su odsustva stvarne demokracije, ali su zato američke baze itekako prisutne u blizini naftnih polja, bušotina i vitalnih resursa.
Priča o širenju najvećih dostignuća zapadnjačkih civilizacijskih vrijednosti ljudima koji ne pripadaju zapadnjačkom civilizacijskom krugu je svima postala samo loše ispričan vic na koji su naivni nasjeli.
Međutim, priča o imperijalizmu nije isključivo zapadna. A šta je sa islamskom civilizacijom?
Ne treba da se zavaravamo i da mislimo da širenje islamske civilizacije nije bilo također potaknuto prisvajanjem tuđih prirodnih resursa. Današnja Turska je jaka zahvaljujući upravo svojoj viševjekovnoj dominaciji koja se prostirala na pola, do tada poznatog, svijeta.
Koliko je samo opljačkanog zlata doneseno u Istanbul iz srednjovjekovne bosanske prijestolnice Bobovca! A šta su tek prisvojili iz drugih, mnogo bogatijih, država koje su potpale pod osmansku čizmu?! I tu su identični, i kapitalistički zapadnjaci i muslimanski istočnjaci.
S druge strane, temeljna razlika između zapadnjačke i islamske civilizacije je u širenju civilizacijskih vrijednosti i dostignuća.
Dok se zapadnjački narativ o ljudskim pravima i širenju demokratije čini kao iluzija, nasuprot tome, islamske imperije su se istakle time što nisu prisvajale resurse pod izlikom vjere, već su autentično dijelile svoju vjeru s ljudima, bez ikakve prisile.
Zemljama dalekog istoka u koje muslimanska vojska nikad nije kročila, kao što su Malezija i Indonezija, islamska civilizacija nije bila škrta. Preko trgovaca i misionara poklonila im je najljepše plodove koje je mogla iznjedriti iz svoje široke krošnje civilizacijskih vrijednosti.
Islam u Bosni nije ukidao običaje i kulturu starih Bošnjana. Naprotiv, mnogi običaji su ostali u narodu i poslije dolaska islama samo što su od tada još više oplemenjeni i obogaćeni islamskim ozračjem.
I tako je bilo sa svim narodima na svijetu do kojih je islam došao.
Bez ikakve nadoknade, islam je oplemenio ljudski rod moralnim načelima koja su spasila i na viši nivo podigla mnoge narode.
Da zaključimo, dok sličnosti između imperija postoje, ipak određene razlike oblikuju put koji svaka od njih prolazi. Između zapadnjačkog imperijalizma i islamske ekspanzije, te razlike nisu nimalo zanemarive.
