U našem narodu se može još uvijek čuti glagol – medekati. Većina misli da to znači jaukati, a samo neki znaju izvorni smisao riječi medekanje. U srednjoj Bosni i sad čujemo uzrečicu: Uradi to i to, da kasnije ne bi bilo – hej medet.
Medekati dolazi od arapske riječi – Meded, što znači “pomoć”.
Muslimani su tražili pomoć od Allaha, kao Izvora svekolike pomoći, ali i od Poslanika, alejhisselam, nevidljivih bića – meleka, a sve po instrukcijama iz Kur’ana i hadisa.
Zadivljujuća je količina neznanja koje vlada nekim “ulemanskim” krugovima, po kojima je traženje pomoći od bilo koga, osim od Allaha, širk i to onaj koji izvodi iz vjere.
U ovom kratkom radu pokazat ćemo zbog čega 97% muslimana u svijetu ne vidi nikakav problem u traženju pomoći od Allaha, a zatim od Poslanika, meleka, evlija itd.
Riječ meded – pomoć, u arapskom jeziku označava – općenito pomaganje, i veže se kako za uzrok (sebeb) tako i za Izvor svakog uzroka (Musebbib, što je Allah, Uzvišeni).
Šta to znači u praksi, naučit ćemo iz Kur’ana i hadisa.
Na pitanje: ko je er-Razik – Onaj koji daje opskrbu, svi ćemo odgovoriti: Allah!
“Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!” et-Tur:58
Ovdje je jasno da se opskrba veže samo za Allaha, Uzvišenog.
Međutim, u suri en-Nisaa’ u 5. ajetu, kao posredni izvor opskrbe se navode stvorenja, odnosno ljudi.
“I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah za izdržavanje učinio, nego ih njima OPSKRBITE (verzukuhum) i obucite. I lijepe riječi im govorite.”
Poslanik, alejhisselam, kaže:
“Ko bude zaposlen kod nas (fe rezaknahu rizkan) i dadnemo mu platu, sve što uzme poslije toga je pronevjera.”
Ovdje Poslanik, alejhisselam, dijeljenje opskrbe pripisuje sebi.
Kur’an i hadis nas ovako uči da se glagol veže za uzrok (stvorenje), ali i za Izvor svih uzroka tj. Allaha, Uzvišenoga.
Ko uzima duše?
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju…”
Naravno, svi znamo da trenutak smrti određuje Allah i da dušu uzima Allah.
Međutim, Allah u suri es-Sedžde, kaže:
“Reci: Melek smrti, koji je za vas zadužen, duše će vam uzeti…”
Allah je izvor radnje, dok je Melek smrti pojava uz koju se radnja dešava.
Zato kažemo da se glagol, odnosno radnja, u arapskom jeziku može odnositi na izvor radnje ali i na pojavnu manifestaciju uz koju se radnja dešava.
Ovakvih primjera je u Kur’anu mnogo.
Tako je i sa glagolom – pomoći.
Izvor svekolike pomoći je, bez ikakve sumnje, Allah, Uzvišeni.
U suri Benu Isra’il, Allah kaže:
“Svima njima, i jednima i drugima, dajemo (نمد) darove (pomoć)Gospodara tvoga.”
Glagol – nemuddu, odnosno dajemo pomoć, odnosi se na Allaha.
Međutim, pojavna manifestacija uz koju se pomoć dešava može biti različita.
U suri el-A’raf se kaže:
“…dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju (jemuddunehum – pomažu) u zabludi i oni ne dolaze sebi.”
U gornjem ajetu davanje mededa – pomoći, pripisuje se šejtanima.
Ako je Allah pripisao pomoć, čiji je izvor sami Allah, šejtanima koji su uzroci zla, kako onda da mi vjernici ne pripišemo pomoć najvećem našem uzroku svakog dobra, Poslaniku, alejhisselam?
S druge strane, da li iko može pomisliti da je Poslanik, alejhisselam, imao direktan uticaj uz Allaha dok je bio živ na dunjaluku, a kada je preselio na ahiret taj uticaj je prestao?
I sama primisao na takav način bi bila širk. Eš’arijsko – maturidijsko naučavanje podrazumijeva da, osim Allaha, ne postoji niko ko bi mogao imati samostalnu moć, volju, htijenje ili bilo šta drugo. Moć i pomoć može dolaziti samo od Allaha i uz uzroke odnosno sebebe.
Naredio nam je da se držimo uzroka koji vode dobru i da se klonimo uzroka koji vode zlu.
Najveći uzrok dobra za nas je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim njegova porodica, poštovani ashabi, časna ulema, dobri pobožnjaci itd.
Za jasniju sliku ehli-sunnetskog vjerovanja možete pročitati ovaj tekst:
Sada ćemo navesti jedan slučaj iz života Poslanika, alejhisselam, koji nikad niko od muhaddisa niti ostale uleme nije negirao.
Prenosi Osman ibn Hunajf da je neki slijepi čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me izliječi.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Ako želiš, molit ću za tebe, a ako želiš, budi strpljiv i to će ti biti bolje.” Čovjek reče: “Zamoli Allaha za mene.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu tada reče: “Idi i obavi abdest, zatim klanjaj dva rekata namaza i uči ovu dovu: ‘Allahu moj, molim Te i obraćam Ti se preko Tvog Vjerovjesnika Muhammeda, Vjerovjesnika milosti. O Muhammede, obraćam se preko tebe svome Gospodaru da mi usliši moju potrebu. Allahu, učini ga mojim zagovornikom.'” Čovjek je to učinio, i Allah mu je vratio vid.
Ovaj hadis se nalazi u zbirci Imama Tirmizija, i smatra se vjerodostojnim (sahih).
Sljedeće pitanje koje ćemo objasniti je: Da li je po šerijatu dozvoljeno zvati u pomoć odsutnog?
U odgovoru na ovo pitanje pozivamo u pomoć hadis Poslanika, alejhisselam, u kojem se kaže:
Prenosi Abdullah ibn Abbas da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Zaista, Allah ima robove koje ne vidite. Kada neko od vas izgubi nešto (kamilu) u pustinji, neka kaže: ‘O Allahovi robovi, zaustavite je.'”
Hadis se nalazi u djelu “Musannef Ibn Ebi Šejbe” i smatra se vjerodostojnim (sahih). Ova dova se često koristi u situacijama kada se nešto izgubi ili je potrebna pomoć u pronalasku nečega.
Iz ovog hadisa vidimo da, ne samo da je dozvoljeno, nego nas Poslanik, alejhisselam, poučava i preporučuje nam da u pomoć pozovemo stvorenja odsutna iz naše percepcije, vida i sluha. Allah naredi svojim robovima, vojskama meleka ili džinna da ti se pokore i da ti pomognu u datoj situaciji.
Allah nas je poslao ovdje u prividno posljedično – uzročni svijet, da poštujemo taj prividni slijed, (zaveži devu, pa se pouzdaj). Tražeći pomoć od uzroka pomoći, mi samo poštujemo poredak kojeg je Allah uspostavio a zatim sve prepuštamo Allahovoj moći i volji.
Nakon svega ovoga nije nimalo čudno da se u našem narodu održala riječ – meded ili medet. Muslimani u Bosni se pridržavaju sunneta mnogo više nego što smo i sami svjesni. Sunnet u Bosni je toliko raširen da se u mnogim situacijama podrazumijeva. Nekad i sami praktičari ne znaju da je to što rade sunnet.
Stoga, ne treba se plašiti i gubiti nadu. Islam je na ovim prostorima preživio teža iskušenja zahvaljujući našem učenom i pobožnom narodu, koji se nije libio da traži pomoć od svih dozvoljenih uzroka pomoći, uvijek znajući da je Allah taj koji je izvor svekolike pomoći.
