Čudnovato noćno putovanje Poslanika alejhisselam je stotinama godina izazivalo znatiželju i maštu vjernika muslimana ali i drugih. Vrlo je moguće, neki smatraju, da je Dante u svome djelu Božanstvena komedija, za svojih devet krugova pakla, upravo našao inspiraciju iz kazivanja o miradžu.
Hiljadama tekstova i djela je napisano o Israu i Miradžu. Zato se ovdje nećemo baviti onim što već imamo na raspolaganju, nego ćemo samo dati naznake za moguća dalja istraživanja i proučavanja ove veoma interesantne teme.
U literaturi na našem jeziku kao i u umovima naših vjerujućih ljudi kao da je ostala nedovoljno obrađena tema i simbolika Israa. Biće zanimljivo istražiti vezu između sure Isra i noćnog putovanja, kao i vezu između Lutovog alejhisselam, Musaovog alejhisselam i Muhammedovog alejhisselam noćnog putovanja.
Jedna od najpouzdanijih metoda promišljanja o kur’anskim uputama jeste tematsko istraživanje. To je i logično, zato što ako želimo da shvatimo propise i mudrost namaza proučavat ćemo sve ajete koji govore o namazu, ako želimo shvatiti hadždž obuhvatit ćemo sve ajete o hadždžu, tako isto, proučavat ćemo sve ajete koji govore o Israu odnosno noćnom putovanju.
Prije Putovanja
Zanimljiva je priprema za noćno putovanje Hazreti Pejgambera alejhisselam. O tome nam sam Pejgamber govori:
”Dok sam sjedio pored Kabe, u stanju između jave i sna, Džebrail, alejhisselam, je došao do mene sa zlatnom posudom u kojoj se nalazio iman/vjerovanje i hikmet/mudrost. Zatim mi je otvorio prsa, oprao zemzem vodom i napunio imanom i hikmetom.”
Iz ovog hadisa nam dolazi jasan išaret (znak) da prije ozbiljnog kretanja na put spoznaje Allahovih znamenja, ( لِنُرِيَهُۥ مِنۡ ءَايَٰتِنَآۚ ) [Sura El-Isrāʾ: 1] …kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali), svaki muslimam treba svoje srce da ispuni vjerovanjem i mudrošću.
Treba napomenuti da vjerovanje buja sa zikrom, dok mudrost uvijek podrazumijeva samokontrolu. Zikr i samokontrola zasigurno su dobri preduslovi za kvalitetno noćno putovanje svakog vjernika, o čemu će biti govora na kraju.
Također, vrlo je znakovito što Poslanik alejhisselam između mlijeka i vina koje mu je Džibril alejhisselam ponudio prije putovanja, bira mlijeko, na što mu je Džibril alejhisselam dobacio:
“Izabrao si fitret-iskonsku ljudsku prirodu“.
Isra Luta i Musaa
U Kur’anu se noćno putovanje sa glagolom esra jusri – israa spominje uz tri poslanika. Osim Muhammeda alejhisselam, Israom su počašćeni, doduše u drugačijoj formi, još Lut i Musa alejhimesselam.
Ne možemo u potpunosti shvatiti Isra našeg Poslanika alejhisselam, sve dok ne shvatimo Isra Musaa i Luta alejhimesselam. Isto važi i obrnuto.
O Lutovom, alejhisselam, Israu Kur’an kaže:
قَالُواْ يَٰلُوطُ إِنَّا رُسُلُ رَبِّكَ لَن يَصِلُوٓاْ إِلَيۡكَۖ فَأَسۡرِ بِأَهۡلِكَ بِقِطۡعٖ مِّنَ ٱلَّيۡلِ وَلَا يَلۡتَفِتۡ مِنكُمۡ أَحَدٌ إِلَّا ٱمۡرَأَتَكَۖ إِنَّهُۥ مُصِيبُهَا مَآ أَصَابَهُمۡۚ إِنَّ مَوۡعِدَهُمُ ٱلصُّبۡحُۚ أَلَيۡسَ ٱلصُّبۡحُ بِقَرِيبٖ
A meleki rekoše: “O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni (esri – počni putovanje) sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?”
[Sura Hūd: 81]
فَأَسۡرِ بِأَهۡلِكَ بِقِطۡعٖ مِّنَ ٱلَّيۡلِ وَٱتَّبِعۡ أَدۡبَٰرَهُمۡ وَلَا يَلۡتَفِتۡ مِنكُمۡ أَحَدٞ وَٱمۡضُواْ حَيۡثُ تُؤۡمَرُونَ
Izvedi (esri – počni putovanje) čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!”
[Sura El-Ḥidžr: 65]
U oba ajeta se govori o noćnom putovanju sa naredbom “esri” – “kreni na put po noći”, i to sa dodatkom بقطع من الليل što naši prevodioci prevode kao “gluho doba noći“.
Zanimljivo je da i Poslanik alejhisselam koristi istu konstrukciju opisujući fitnu/smutnju koja će zadesiti dio njegovog ummeta, konkretno arape.
„Uistinu će se pred Sudnji dan pojaviti fitne poput mrkle (كقطع الليل) noći. Tada će čovjek osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik; i omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik.”
(Ebu Davud)
A sada navedimo ajete koji govore o Musaovom israu (noćnom putovanju):
وَلَقَدۡ أَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰٓ أَنۡ أَسۡرِ بِعِبَادِي فَٱضۡرِبۡ لَهُمۡ طَرِيقٗا فِي ٱلۡبَحۡرِ يَبَسٗا لَّا تَخَٰفُ دَرَكٗا وَلَا تَخۡشَىٰ
I Mi objavismo Musau: “Noću izvedi (esri – počni putovanje) robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.”
[Sura Ṭāhā: 77]
وَأَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰٓ أَنۡ أَسۡرِ بِعِبَادِيٓ إِنَّكُم مُّتَّبَعُونَ
I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.”
[Sura Eš-Šuʿarāʾ: 52]
فَأَسۡرِ بِعِبَادِي لَيۡلًا إِنَّكُم مُّتَّبَعُونَ
“Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći”
[Sura Ed-Duḫān: 23]
Iz navedenih ajeta možemo primijetiti najmanje dvije, jako interesantne, stvari:
1. Niti jedan od ova dva noćna putovanja nisu se desila na početku poslanstva. (Zapamtimo da je Poslanikov Isra desio se, niti prije niti poslije već tačno nakon deset godina od prve objave.)
2. Oba noćna putovanja predstavlja su spas i izbavljenje iz teških, dramatičnih situacija. Lut alejhisselam se spašava sa svojom porodicom malo prije kazne koja treba da se sruči na njegov izopačeni narod, a Musa alejhisselam spašava svoj narod od Faraona sa devijantnim uvjerenjem da je on najveći bog.
Spasenje u Kur’anu ne podrazumijeva uvijek spasenje od paklene vatre. Kur’an nam govori o spasenju od djela zlikovaca, od grijeha, od iskušenja i tako dalje. Ta vrsta spasenja se očitava u noćnim putovanjima naših poslanika.
Šta je to zajedničko za Musaov i Lutov Isra, zašto je noćno putovanje naređeno njima a ne nekom drugom, Ibrahimu alejhisselam, naprimjer?
Odgovor se nudi iz kur’anskog teksta koji je uvijek prepun upute za misleći narod. Očigledno su Musaov i Lutov narod imali slične bolesti, probleme, koji su doveli do istog ili sličnog rezultata, u ovom slučaju noćnog putovanja.
Za Lutov narod Allah govori da, nikad prije njih, niko nije radio to što su oni radili:
وَلُوطًا إِذۡ قَالَ لِقَوۡمِهِۦٓ أَتَأۡتُونَ ٱلۡفَٰحِشَةَ مَا سَبَقَكُم بِهَا مِنۡ أَحَدٖ مِّنَ ٱلۡعَٰلَمِينَ
I Luta – kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?
[Sura El-Aʿrāf: 80]
Dok za Faraona Kur’an nam govori o njegovoj jedinstvenoj obijesti koje je do njega neviđena na Zemlji:
فَقَالَ أَنَا۠ رَبُّكُمُ ٱلۡأَعۡلَىٰ
“Ja sam gospodar vaš najveći!” – on je rekao”
[Sura En-Nāziʿāt: 24]
O Faraonovoj neutaživoj žeđi za moći, koja je mogla biti utoljena samo slanom vodom Crvenoga mora možete pročitati više u serijalu tekstova:
Kur’anska semiotika: Govor o Musau i Faraonu
Ovdje treba da se sjetimo fitreta – iskonske ljudske prirode koji je Poslanik alejhisselam odabrao na početku putovanja.
Zar homoseksualizam kojeg je Lutov narod upražnjavao, ili iluzija o ličnoj božanskoj prirodi Faraona nije klasično bježanje od fitreta – onoga što čovjek u stvarnosti zaista jest?
Zar politeizam i idolatrija nisu krajnje neprirodna stanja čovjeka?
Je li sada jasnije zašto je početak putovanja vezan za povratak primordijalnoj ljudskoj prirodi, duhovnoj (Muhammedov alejhisselam Isra – spas od iluzije koju nudi idolatrija svake vrste kao duhovna nečist), mentalnoj (Musaov Isra – spas od Faraonovog bogocentrizma kao mentalne devijacije ) i tjelesnoj (Lutov Isra – spas od homoseksualizma kao tjelesne izopačenosti)?
I upravo tu nalazimo povezanost između sure Isra i dovođenja u balans sve tri komponente ljudskog bića: duhovne, mentalne i tjelesne. Ko želi da se uvjeri neka sam pročita suru Isra. U njoj će naći direktne, striktne i jasne upute kako da cjelokupno svoje biće rehabilituje i uskladi sa Božanskim naumom. Također, ko želi da radi na sva tri gore spomenuta nivoa neka pažljivo iščitava i pri tom pronalazi sebe u ajetima ove sure.
Još je zanimljivo kako se Allah Uzvišeni obraća Lutu alejhisselam sa naredbom da spašava svoju porodicu, Musau da spašava svoj narod, dok Muhammed alejhisselam traži oprost za cijeli svoj ummet do Sudnjeg dana. Dobija odgovor:
“Ja na tebe imam milost veliku, A ti Mene moliš za zemlje šaku.“
Spasenje Kao Krajnji Cilj Svakog Ljudskog Bića
Na kraju i najbitnije, kako se mi možemo konkretno okoristiti od fenomena Israa ili noćnog putovanja?
Prije toga, treba samo kratko podsjetiti da je u Kur’anu noć sinonim za tamu, a tama je simbol za zabludu, nepravdu, grijeh, zbunjenost, smutnju itd.
S druge strane, svjetlost je simbol upute, jasnoće, ljepote, mira i sigurnosti. Čak u suri Nur Allah Uzvišeni sebe naziva Svjetlom nebesa i zemlje.
Ako želimo da iz noći i tame izađemo na svjetlo, valja nam činiti ono što su činili Lut, Musa i Muhammed alejhimusselam: po noći spašavati sebe i svoju dušu i putovati Allahu Uzvišenom. Zar nije Lutu alejhisselam rečeno: produžite u pravcu kuda vam se naređuje!
Ukoliko je istina da je namaz koji je naređen na noćnom putovanju, miradž vjernika, odnosno uzdignuće i približavanje Stvoritelju, onda je noćni namaz (sjetimo se konstrukcije “u gluho doba noći”) molitva koja je najkraći i najefikasniji put do izbavljenja iz tmine nemara i briga na svjetlost spoznaje i sreće.
Nije lahko ustati na noćni namaz. Tijelo traži da se odmara, svjesni um ima potrebu da se gasi kako bi podsvijest razriješila brojne konflikte nakupljene tokom dana. Tu nam je od velike pomoći zikr, odnosno sjećanje i zazivanje Allaha Uzvišenoga. To će nam biti duhovna hrana neophodna za noćno putovanje. Samokontrola i lična disciplina je također neizostavna komponenta na tom putu.
Uz zikr i samokontrolu dolazimo do vjerovanja i mudrosti. Sada smo spremni za put u nove, nepoznate predjele svoga srca i duše.
Svako od nas ima svoj lični Isra i Miradž, odnosno spasenje i put ka Gospodaru, recept je za sve nas, manje ili više, sličan. Djelimično je predstavljen i u ovom tekstu. Ostaje samo pitanje do koje granice možemo trpiti sopstvenu patnju prije negoli se sami zaputimo na ovo jedinstveno, životno putovanje.
Kao što je na početku rečeno, ovdje su samo natuknice. Autor ovog teksta bi bio jako sretan ukoliko bi ovaj rad bio nekome inspiracija za nastavak promišljanja na ovu temu, pogotovo ako bi ovaj rad potaknuo nekoga da se bar jedan pedalj približi onome čemu svaki vjernik teži.
