Osnovne Potrebe za Preživljavanje
Hrana, voda i bezbijednost su vrijednosti bez kojih ljudski rod ne može preživjeti, a kamoli razvijati se. Ove osnovne potrebe čine temeljnu infrastrukturu svake države i društva. Moć jedne države se ogleda, na prvom mjestu, u mogućnosti da prehrani svoje stanovništvo. Na drugom mjestu je mogućnost uspostave reda, sigurnosti i bezbijednosti. To su dvije temeljne pretpostavke za daljni razvoj i napredak države i društva.
Kur’anska Perspektiva Blagodati
Isto je na mikro nivou, jedna osoba je samostalna onda kada može sebi obezbijediti hranu i vodu za preživljavanje kao i prebivalište u kojem će naći bezbijedno utočište za sebe. U gotovo svakom ajetu kojeg je Allah poslao prijašnjim narodima možemo prepoznati ukazivanje na te blagodati i njihovog Gospodara. Poslanici su kroz Kur’an priznavali te tri najveće Allahove blagodati.
Sjetimo se riječi Ibrahim-pejgambera:
ٱلَّذِي خَلَقَنِي فَهُوَ يَهۡدِينِ وَٱلَّذِي هُوَ يُطۡعِمُنِي وَيَسۡقِينِ
“Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, i Koji me hrani i poji…”
[Sura Eš-Šu’ara’: 78-79]
Služili su svome Gospodaru kroz njih.
U suri koju Kurejš, koju svaki musliman zna, Allah nam naređuje da mu služimo riječima:
فَلۡيَعۡبُدُواْ رَبَّ هَٰذَا ٱلۡبَيۡتِ ٱلَّذِيٓ أَطۡعَمَهُم مِّن جُوعٖ وَءَامَنَهُم مِّنۡ خَوۡفِۭ
Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju, koji ih gladne hrani i od straha brani.
[Sura El-Kurejš: 3-4]
Nije slučajno što će antikrist ili dedždžal proglasiti se gospodarom upravo zahvaljujući tome što će imati monopol nad hranom, vodom i bezbijednosti.
Kada zavlada glad, on će nuditi svijetu hranu; ko od njega uzme zalogaj, postaje nevjernik. Ko se njemu pokori, imaće hranu i bezbijednost. Zato će on biti najveće iskušenje za čovječanstvo. Raspolagaće nimetima kojima inače raspolaže samo Allah, Uzvišeni.
Priča o Semudu
Ovdje ćemo navesti osnovne termine i pojmove koji se spominju u kur’anskom govoru o Semudu. Riječ Semud je nastala od korijena ثمد semede, a ta riječ označava nestašicu, manjak vode ili na arapskom قلة الماء. Allahov znak s kojim se suočio narod Semud je kamila. Salih, alejhisselam, upozoravao ih je na kamilu i njen red pojenja vodom:
فَقَالَ لَهُمۡ رَسُولُ ٱللَّهِ نَاقَةَ ٱللَّهِ وَسُقۡیَـٰهَا
“Allahov poslanik im je doviknuo: ‘Pazite na Allahovu devu i njen red pojenja!'”
[Sura Eš-Šems: 13]
Naqah – ناقة je vrsta deve koja mnogo pije vodu, ali daje i mnogo mlijeka drugima.
Ime poslanika koji je poslat narodu Semud je Salih. Riječ Salih je particip aktivni glagola saleha, što znači popraviti, riješiti, popraviti odnose, učiniti korisnim itd. Allah u Kur’anu govori:
وَنَبِّئۡهُمۡ أَنَّ ٱلۡمَآءَ قِسۡمَةُۢ بَيۡنَهُمۡۖ كُلُّ شِرۡبٖ مُّحۡتَضَرٞ
“Upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!”
[Sura El-Kamer: 28]
Očigledno je da kazivanje o narodu Semud upućuje na problematiku sa vodom. Postojao je konkretan problem vezan za vodu, problem koji je izvirao iz vječne ljudske bolesti, nikad prevaziđene pohlepe.
Drugi problem je problem društvenog haosa i izvitoperenog načina razmišljanja cijelog društva, koje se javlja onda kada neka društvena bolest postane društveno prihvatljiva.
Kada bi neki narod zahvatilo ovakvo stanje autodestruktivnog načina razmišljanja i ponašanja, u takvim situacijama bi Allahova intervencija za uputu i spasenje ljudi bila neizostavna.
Oni koji bi prihvatali uputu i popravljali ono što je bilo krivo i neispravno, bili bi spašeni. Drugi, koji bi odbijali reformu koja im se nudi, bivali bi uništeni. To je vječna Allahova zakonitost koju možemo prepoznavati i danas, u sebi i oko sebe.
Kur’anska semiotika: Semud i redukcija vode I dio
