Iz Knjige “Sedmologija-ezoterijska tajnovitost sedmice“
Knjigu u elektronskom formatu možete kupiti u našoj e-trgovini.
Prenosi se da je Božiji Poslanik, Muhammed, alejhisselam, mnogo volio hazreti Fatimu, r.a. Volio ju je zbog toga što je ona bila skrušena, pobožna i pokorna, a voljeti pobožno dijete je dozvoljena i pohvalna stvar. Ona ga je podsjećala na njegovu voljenu ženu hazreti Hatidžu, r.a.
Pored toga, ona je bila majka hazreti Hasana i hazreti Husejna, r.a., koji su bili radost očiju Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s. Imala je nekoliko imena koja su krasila njenu raskošnu ljepotu, karakter i osebujnu ličnost. Neka od tih prelijepih imena su:
- Betul (čedna, nevina, djevica);
- Zehra (cvijet, sjaj, ljepota, žena svijetlog lica);
- Tahira (čista, čedna, neporočna);
- Mutahhera (prečista, neokaljana, besprijekorna) i
- Fatima.
Kada je hazreti Fatima, r.a., stasala u prekrasnu djevojku, Božiji Poslanik je jedne prilike, gledajući je, zamišljen nad njenom sudbinom, tužno izustio: „Eh, kada bi sada njena majka bila živa, pa da je ona odgaja i da je za udaju priprema!“
U tom času je došao melek Džibril, i obratio se Poslaniku riječima: „Uzvišeni Allah, Silni (El-Džebbar), šalje ti selam i ovako poručuje: „O Muhammede, nemoj se zbog nje brinuti, Ja je volim više, nego što je ti voliš. Meni prepusti svu brigu oko njene udaje. Ja ću je udati za onoga koga Ja volim.“ Božiji Poslanik je tada pao ničice na tle, čineći sedždu zahvale svome Gospodaru, a Džibril se po emeru vrati odakle je i došao.
Kad nastupi lijepi petak, Džibril ponovo dođe Poslaniku noseći u ruci prekrasnu tasnu, no sada u društvu odabranih meleka i to Mikaila, Israfila i Azraila, gdje je svaki od njih u ruci nosio po jedan poslužavnik prekriven bohčom (mindil). Svaki od njih bio je u pratnji hiljadu meleka.
Svi su stavljali one poslužavnike pred Poslanika, a on ih upita: „O Džebraile, šta je ovo?“ On reče: „Uzvišeni Allah, dž.š., ovako ti poručuje: „Ja sam Fatimu udao za Aliju sina Ebu Talibova, a ovo su džennetski pokloni: posebna džennetska odjeća i raskošni ukrasi. Neka obuče ovu odjeću, a onda po njoj prospi ove svadbene džennetske ukrase!“
Božiji Poslanik opet učini sedždu zahvale i reče: „O Džebraile, Fatima voli ono što i ja volim. Ona je zadovoljna sa onim čime sam i ja zadovoljan. Meni je draže da je ovo džennetsko ruho: (odjeća, pokloni i ukrasi), čeka u Kući Vječnosti, nego na ovom prolaznom svijetu! No, reci mi o Džebraile, kakva je bila Fatimina svadba na Nebesima?“
On reče: „O Muhammede! Uzvišeni Allah je naredio da se otvore sve džennetske kapije, pa se one širom otvoriše i On naredi da se zauzdaju i zatvore sve džehennemske kapije pa se one redom pozatvaraše. Potom je Uzvišeni naredio da se posebno uredi i ukrasi Arš i Kurs, Blagoslovljeno drvo Tuba, kao i Sidretu-l-munteha.
Zatim je naređeno džennetskoj posluzi, djeci i hurijama da se u svakom dvorcu, kući i šatoru i svakoj sobi i odaji, prostru i postave džennetske sofre i da svi posjedaju i da se počaste zbog Fatimine svadbe. Potom je Uzvišeni Allah naredio melekima Nebesa i to melekima:
- Mukarrebun – meleki koji su u Allahovoj, dž.š., blizini i prisutnosti;
- Ruhanijjun – meleki milosti (rahmeta);
- Akrebijjun (Kerubijani, Kerubini) – meleki najbliži Allahu, dž.š., uzvišeniji od drugih;
Da se svi saberu i okupe pod Tuba drvetom, a potom naredi džennetskom povjetarcu da blago zapuše i kad on zapuha, sa Tuba drveta počeše lepršavo opadati kamfor, misk i amber po okupljenim melekima.
Džennetskim pticama bi naređeno da zapjevaju! Kada one svojim prelijepim glasovima počeše skladati najljepše arije i melodije, ustadoše i zaigraše džennetske hurije i u tom času sa džennetskih stabala po njima počeše opadati i prosipati se razni biseri, dragulji, odjeća i drugi mnogovrsni ukrasi i darovi.
Tu se okupi sva džennetska posluga, a zatim Uzvišeni, nakon što Sam Sebi izreče hvalu i slavu najljepšim riječima, reče: „Ja udajem Fatimu, prvakinju međ’ svim ženama u svim svjetovima, za Aliju sina Ebu Talibova.“ Potom mi Uzvišeni kaza: „O Džebraile! Ti ćeš ovdje biti Alijin zastupnik, a Ja ću biti zastupnik moga Resula.“ Tako je Uzvišeni, u tvoje ime, udao Fatimu, a ja sam bio taj, koji je u ime Alije, izrazio riječi prihvatanja. Takva je eto, bila svadba Fatimina na Nebesima, a sada ti o Muhammede, priredi svadbu i udaj je na Zemlji.“
Božiji Poslanik je odmah obavijestio hazreti Aliju o ovim vijestima i sazvao svoje ashabe u džamiji i u tom času ponovo siđe melek Džebrail koji Poslaniku reče sljedeće: „Uzvišeni Allah naređuje Aliji da on sobom prouči hutbu prilikom vjenčanja.“
Božiji Poslanik mu to prenese, a hazreti Alija ovako poče izgovarati riječi svadbenske hutbe:
„Hvala Allahu Koji je Jedan i Jedinstven po Svojoj Uzvišenosti. Koji je Poseban i Osoben po Svojoj Savršenosti. On je Stvoritelj ljudskoga roda. On ima najljepša svojstva. Niko nije kao On. Ničega nema poput Njega, niti će ikada išta biti slično Njemu. On je Stvoritelj ljudi, mjesta i predjela. On ih poduči kako će da Ga spominju, pa mu izrekoše najljepše hvale i zahvale i slaviše Ga, veličajući i uzvisujući. On je Allah, nema drugog boga osim Njega. On je propisao ljudima ženidbu i udaju, pa se pokoriše i to poslušaše.
Hvala Allahu na Njegovim nimetima i blagodatima, na Njegovoj pomoći i potpori. Svjedočim da nema drugom boga sem Allaha, svjedočenjem (šehadetom), kojim će On biti zadovoljan, i po kojem će se onaj koji šehadet čini od drugih razlikovat, i što će mu njegovo svjedočenje, još više bogobojaznost povećat.
“Na dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći. I od majke svoje i od oca svoga. I od drūge svoje i od sinova svojih. Toga dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.”[1]
Neka je Božiji selam i blagoslov na Poslanika Muhammeda i njegovu porodicu, kojeg On odabra. Neka je Allahova milost na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i sve one koje on voli i koji njega vole. Sklapanje braka je propis kojeg je Uzvišeni Allah odobrio i propisao.
Stoga, ja sam Božiji rob, sin robinje, koji voli i čezne za Uzvišenim Allahom. Zaručio sam Fatimu, najodabraniju među svim svjetovima. Poklanjam joj vjenčani dar u iznosu od četiri stotine dirhema i to je mehri-muadždžel,[2] pa da li ćeš mi je o Božiji Poslaniče dati za ženu, po tvome sunnetu i sunnetu ranijih Poslanika?“
Božiji Poslanik reče: „Ja te vjenčavam i dajem ti Fatimu za suprugu, o Alija! Tebe je Uzvišeni Allah njome oženio, On je zadovoljan tobom i On te je izabrao.“
Hazreti Alija, r.a., reče: „Prihvatam što je od Allaha, dž.š., i od tebe, o Božiji Poslaniče!“ Kada je hazreti Fatima, r.a., čula da ju je njen voljeni otac dao i udao za hazreti Aliju i odobrio njen mehr u dirhemima, ona reče: „O oče moj, drugi ljudi udaju svoje kćeri određujući im i propisujući mehr u dinarima i dirhemima, pa kakva će onda biti razlika između tebe i ostalog svijeta? Zamoli Uzvišenog Allaha da moj mehr bude šefa’at (zagovorništvo) za griješne robove iz tvoga Ummeta.“
U tom času dođe melek Džibril koji u svojoj ruci donese svileni svitak na kojem je pisalo sljedeće: „Uzvišeni Allah je dozvolio da mehr časne Fatime, Ez-Zehre, kćeri hazreti Muhammeda, Mustafe (Odabranika), bude šefa’at (zagovorništvo) za griješne robove iz Poslanikovog Ummeta.“
Hazreti Fatima je na samrti oporučila da joj se onaj svitak stavi u njene ćefine, kada je budu spuštali u kabur, govoreći: „Kada budem proživljena na Sudnjem Danu, uzet ću ovaj svitak u ruku i visoko ga podići, zauzimajući se i šafa’at čineći za griješne robove iz Ummeta moga oca.“
Stoga, onaj koji želi da mu suza krene iz oka, neka se prisjeti smrti hazreti Fatime, r.a., kćerke našeg časnog Poslanika, Muhammeda, alejhisselam.
Knjigu u elektronskom formatu možete kupiti u našoj e-trgovini.
[1] Abese, 34-37.
[2] Vjenčani dar koji se daje nevjesti prilikom sklapanja braka.
