Uvod: Simbol na Faraonovoj glavi
Sada ćemo pokušati objasniti jedan veoma poznat simbol, dobro poznat svim egiptolozima i često viđan na faraonskim glavama a riječ je o zmiji ili ureusu.
Originalno ureus je bio simbol boginje zaštitnice Donjeg Egipta – Vadžet za koju se vjerovalo da ima lik kobre, a imati je na kruni značilo je dobiti njezinu zaštitu od neprijatelja.
Kad su faraoni postali manifestacija boga sunca Ra, raširilo se vjerovanje da ureusi pljuju otrov ili rigaju vatru na faraonove neprijatelje da ga zaštite.
Ovaj simbol nam je itekako značajan zato što je Faraon kao znak od Allaha Uzvišenog dobio upravo zmiju nastalu iz Musaovog štapa.
Nije nikakvo čudo što je odmah shvatio poruku koja mu je upućena i to je zapravo momentalno obznanio:
يُرِيدُ أَن يُخۡرِجَكُم مِّنۡ أَرۡضِكُمۡۖ فَمَاذَا تَأۡمُرُونَ
…on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?”
[Sura el-A’araf:110]
Kako je došao do ovog zaključka? Kakva je veza između zmije nastale iz Musaovog štapa i izvođenja Izraelaca iz Egipta?
Niko ne bi trebao da, razmatrajući kur’anski tekst i kazivanje o Faraonu, zanemari činjenicu koju je i Kur’an posvjedočio a to je da se upravo na Faraona odnosi kur’anska konstrukcija „ulun-nuha“ u ajetu:
إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰ
Tu su znakovi za one koji pameti imaju.
[Sura Ta-Ha:54]
„Ulun-nuha“ (Nuha: od riječi nihajeh-kraj) su zapravo ljudi koji su sposobni da već na početku određenog procesa vide njegov kraj odnosno smjer u kojem određeni proces ide.
Zato je Faraon, čim je ugledao zmiju ispred sebe i Musaovu ruku, odmah shvatio novonastalu situaciju s kojom se nikad prije nije susreo kao i krajnji cilj na koji ova dva znaka tako zorno ukazuju.
Musaov štap i ruka: znaci čije je značenje Faraon odlično shvatio
Iz dosadašnjeg izlaganja već bi se mogla naslutiti veza Musaovog štapa, zmije koja je od njega nastala kao i zmije na Faraonovoj glavi.
Znak i simbol zmije smo već razjasnili: ona na Faraonovj glavi predstavlja zaštitu od neprijatelja, ali i iskazivanje neprijateljstva prema svim ostalim vladarima na zemlji.
Faraonu ovo značenje nije nepoznato.
Odmah je razumio sadržaj prvog dijela poruke:
„Onako kako ti zmijom prijetiš ostalim vladarima zemlje, istim simbolom ti je upućena prijetnja od Gospodara svih zemaljskih gospodara“.
Shvativši poruku odmah je sazvao čarobnjake kako bi se suprostavili Musau ali avaj!
Pravi šok i nevjerica tek tada nastaje. Ponovo Musa baca svoj štap, štap se pretvara u zmiju, čarobnjaci bacaju svoje konopce i štapove koji se također pretvaraju u zmije ali ovaj put Musaova zmija proguta čarobnjačke zmije i to bješe drugi dio poruke za Faraona.
„Onako kako su čarobnjačke iluzije završile u utrobi Musaove zmije tako će isto i faraonske iluzije o gospodarenju zemljom propasti zajedno s njim.“
Znači, znak zmije koji je označavao zaštitu za Faraona je zamijenjen znakom Musaove zmije koja označava ne samo nestanak zaštite nego i sigurnu Faraonovu propast.
Međutim, šta je sa bijelom rukom Musaovom, kakvu poruku ona nosi Faraonu i na šta tačno ukazuje?
Najprije je potrebno razmotriti šta riječ ruka u Kur’anu označava i u kojem kontekstu se spominje.
Tumači svetog teksta su složni da je riječ ruka u Kur’anu znak koji upućuje na najmanje četiri značenja: moć (kudret), darežljivost ili davanje (bezl), snaga (kuvvet) i kontrola (sajtareh).
Sva ova značenja su sublimirana u konstrukciji bi jedihi-l-mulk, u Njegovoj ruci je vlast.
تَبَٰرَكَ ٱلَّذِي بِيَدِهِ ٱلۡمُلۡكُ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٌ
Uzvišen i blagoslovljen je Onaj u Čijoj je ruci vlast i On nad svime ima moć,…
[Sura el-Mulk:1]
Možemo lahko zaključiti da je zapravo ideja vlasti ono na što upućuje riječ ruka u Kur’anu, a upravo to je na kraju i očito izraženo u maloprije navedenom ajetu.
Sprega ruke i vlasti odnosno ruke i moći, snage, volje i odluke je i u našem jeziku (ali i ne samo u našem) jako izražena i vidljiva.
Podsjetimo se samo na konstrukciju „udari rukom od stol“, što bi značilo pokaži svoju snagu, volju i moć, naposljetku, pokaži da si zavladao situacijom.
Zanimljivo je da Kur’an koristi glagol „neze’a – jenzi’u“ za „čupanje“ odnosno razvlašćivanje i oduzimanje vlasti:
قُلِ ٱللَّهُمَّ مَٰلِكَ ٱلۡمُلۡكِ تُؤۡتِي ٱلۡمُلۡكَ مَن تَشَآءُ وَتَنزِعُ ٱلۡمُلۡكَ مِمَّن تَشَآءُ وَتُعِزُّ مَن تَشَآءُ وَتُذِلُّ مَن تَشَآءُۖ بِيَدِكَ ٱلۡخَيۡرُۖ إِنَّكَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٞ
Reci: “Allahu moj! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome hoćeš, a oduzimaš (doslovan prevod: čupaš) vlast od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti, doista, nad svime imaš moć.”
[Sura Alu Imran:26]
Isti glagol upotrebljava i kada naređuje Musau alejhisselam da izvadi, odnosno iščupa, ruku pred Faraonom:
ونَزَعَ يَدَهُۥ فَإِذَا هِيَ بَيۡضَآءُ لِلنَّٰظِرِينَ
…i izvadi (doslovno: iščupa) ruku svoju – ona za prisutne postade bijela.
[Sura el-A’araf:108]
Sada bi veza između pojmova „ruka“ „vlast“ i „izvadi odnosno neze’a – iščupa“ trebalo da postane jasna i očita.
Polahko nam postaje logično zašto Musa pokazuje Faraonu svoju ruku, Musa mu ukazuje na njegovu vlast, ali zašto je bijela?
Ako pretpostavimo da je svaka riječ u Kur’anu znak, koji upućuje na nešto drugo a ne na sebe samog, šta bi u ovom slučaju bilo to na što nas upućuje bijela ruka?
Da bismo bolje shvatili riječ bijela bilo bi dobro da vidimo u kojem kontekstu se ova riječ pojavljuje u svetim tekstovima.
Znajući da je Poslanik Muhammed alejhisselam hodajući, živi Kur’an, jedini koji u sebi obuhvata sva značenja Kur’ana, najpreče je da se obratimo njegovom jeziku sa pitanjem: kada i gdje se upotrebljava riječ bejdaa’ – bijela?
Brzo ćemo pronaći zanimljivu rečenicu u kojoj Poslanik alejhisselam više nego jasno ukazuje na simboličko značenje riječi bejdaa’.
Prenosi se od Ebu-Hurejre, Allah mu se smilovao, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Hidr je nazvan tim imenom jer je sjedio na „bijeloj zemlji“ koja se odjednom zazelenje.’
Hadis
Tumači ovog hadisa su složni da bijela zemlja znači zemlja bez trave i biljaka odnosno neplodna, „mrtva“ zemlja.
Hidr alejhisselam, koji je vlasnik „vode života“, oživljava oko sebe sve neživo pa tako i zemlju, suhu i neplodnu.
Sa ovom spoznajom možemo krenuti dalje u pokušaju razjašnjenja misterije Musaove bijele ruke.
Sa jedne strane ove zagonetke imamo ruku koja simbolizira vlast a sa druge strane shvatili smo da bijela u simboličkom smislu označava mrtvilo.
Ako bismo sada pokušali prevesti ta dva pojma, bijela ruka, na jezik simbola to bi onda izgledalo ovako:
Bijela=Mrtva
Ruka=Vlast
وَمَا نُرۡسِلُ بِٱلۡأٓيَٰتِ إِلَّا تَخۡوِيفٗا
[Sura el-isra:59]
A velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.
Zašto se Faraon uplašio i samog prizora bijele ruke?
Svaki znak koji mu je pokazan bio je zastrašujući, kako nas to Kur’an obavještava.
Zašto se i sam Musa plašio svoje ruke?
Zbog čega ga je Uzvišeni umirivao riječima:
وَأَدۡخِلۡ يَدَكَ فِي جَيۡبِكَ تَخۡرُجۡ بَيۡضَآءَ مِنۡ غَيۡرِ سُوٓءٖۖ
„Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna…”
[Sura en-Neml:12]
A zašto bi trebala izgledati bolesna? Kako to izgleda mrtva ruka?
Ako se zemlja po kojoj nema rastinja naziva bijelom mrtvom zemljom kako bi trebala izgledati bijela mrtva ruka?
Na sva ova pitanja postoji zadovoljavajući odgovor koji se već sam po sebi nadaje u našim vizuelizacijama.
Nije daleko od istine da je Musa pokazao Faraonu svoju ruku koja je bila ogoljena od mesa, vidljivo bijelih kostiju, mrtva ali ne i bolesna.
Na takav prizor niko nije ostao ravnodušan pa čak ni sam Musa, kojem je trebala božanska garancija da će sve biti u redu.
Sada je Faraonu posve bilo jasno šta će se desiti sa njegovom vlašću na koju je bijela Musaova ruka ukazivala.
Štap kao simbol poluga vlasti, zmija kao simbol opasnosti za vlast i život i na kraju mrtva bijela ruka kao znak potpune propasti na svim nivoima jasno pokazuju trasiran put za Faraona koji ga čeka ukoliko se ne pokaje.
Znaci koji su pokazani Faraonu bili su opomena njemu da se pokaje za svoje izgovorene riječi, u suprotnom shvatio je šta će se desiti sa njim i njegovim državnim sistemom.
يُرِيدُ أَن يُخۡرِجَكُم مِّنۡ أَرۡضِكُمۡۖ فَمَاذَا تَأۡمُرُونَ
…on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?”
[Sura el-A’araf:110]
Zbog shvatanja i razumijevanja jezika znakova i simbola Faraon je bio u stanju odmah vidjeti kraj ovog procesa u kojem jevreji izlaze iz Egipta i oslobađaju se dugogodišnjeg ropstva a posljedično tome i propast režima koji je utemeljen na zlostavljanju i nepravdi prema cijelom jednom narodu.
Nastavit će se…
Kur’anska semiotika: Govor o Musau i Faraonu 1. dio
Kur’anska semiotika: Musa i Faraon (Fir’avn) 2. dio
Kur’anska Semiotika: Faraonov Najveći Grijeh 3.dio
