U ovom dijelu razmatrat ćemo značenja imena Musa i Fir’avn
kao i razlog koji pokrenuo jedinstvenu i sveobuhvatnu Allahovu intervenciju
Ideja o mogućnosti nametanja svoje vlastite volje drugima, kako bi se drugi ponašali, živjeli i po mogućnosti razmišljali na način koji mi želimo, kao i da naša riječ postane za sve druge ljude i procese ultimativna je zapravo ideja koja uveliko prevazilazi ljudske mogućnosti, (o pravu da ne govorimo), i zalazi u čisto božanske prerogative.
Uvijek treba imati na umu da i Allah Uzvišeni stvara iz ništavila riječju „Budi“, a ne djelom!
Posjedovanjem želje da raspolažemo Riječju kao zapovijesti, mi zapravo pokazujemo da se nismo oslobodili zamke kojom je sam Iblis prevario našeg dragog oca Adema kada mu je obećavao vlast koja ne prolazi.
فَوَسۡوَسَ إِلَيۡهِ ٱلشَّيۡطَٰنُ قَالَ يَٰٓـَٔادَمُ هَلۡ أَدُلُّكَ عَلَىٰ شَجَرَةِ ٱلۡخُلۡدِ وَمُلۡكٖ لَّا يَبۡلَىٰ
Ali šejtan ga poče nagovarati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?” [Sura Ta-Ha:120]
Zapravo smo dobili čistu suprotnost, ostali smo gotovo posve nemoćni i slabi. A šta očekivati od otvorenog neprijatelja koji ti „savjetuje za tvoje dobro“ kojim putem treba da ideš, naravno da je suprotan put za tebe sasvim dobar dok je onaj koji ti neprijatelj pokazuje zapravo tvoja propast.
Ipak, želja za ultimativnom riječi a samim time i ultimativnom vlasti je i dan-danas još uvijek tu.
Faraon nije ništa drugo do žrtva svoje neutažive želje za moći i vlasti, želje koja ga je othranila, podigla, vinula u oblake, ponukala ga da hrabro i beskrupulozno izgovori ono što se ni sam Iblis ne usuđuje da pomisli.
فَقَالَ أَنَا۠ رَبُّكُمُ ٱلۡأَعۡلَىٰ
“Ja sam gospodar vaš najveći!”, on je rekao,… [Sura en-Naziat:24]
„Ja sam vaš gospodar najveći“, te riječi koje je Faraon izgovorio tako obijesno su zapravo odraz silne želje za moći koja ima da se u potpunosti ovaploti baš onako kako je on sam zamislio.
Taj put, na koji je šejtan ukazao još Ademu alejhisselam, i kojim je Faraon tako osiono i pored raznih upozoronja, tako tvrdoglavo hodio, neminovno rezultira direktnom božanskom intervencijom i bolnom patnjom još na ovom svijetu.
Ima li veće kazne za onoga koji je o sebi mislio, za sebe tvrdio i drugima se predstavljao da je najveći gospodar, od suočavanja sa svojom vlastitom bespomoćnosti a zatim i prihvatanjem i priznanjem potpune nemoći i to istim jezikom s kojeg su tako lahko kliznule riječi „Ja sam vaš najveći gospodar“?!
Značenje imena Musa i Fir’avn: ulazak u polje semiotičkog bogatstva
Velike su rasprave vođene o tome da li u Kur’anu postoje strane, nearapske riječi ili ne.
Zatim, ako postoje iz kojeg jezika su uzete i da li su ulazeći u sveti kur’anski tekst arabizirane ili ne?!
Ovdje se nećemo mnogo osvrtati na sve te rasprave ali ćemo pokušati za svaku riječ pronaći njen izvor i korijen u arapskom jeziku.
O imenu Musa postoje različita mišljenja, razni tumači su različito ga tumačili a najrasprostranjenije tumačenje jeste da je ime Musa zapravo izvedeno iz starofaraonskog jezika što bi značilo „dijete“.
Također, određeni tumači smatraju da „MU“ na faraonskom znači voda dok „ŠA“ znači drvo aludirajući na događaj iz ranog djetinstva ovog Poslanika kada ga je faraonska porodica pronašla kako pluta u korpi na vodi između drveća.
Jevreji smatraju, ponukani takvim tumačenjima, da „MUŠA“ odnosno „MOŠE“ znači spašeni.
Uvažavajući intelektualni trud i zalaganje onih koji zastupaju mišljenje da je riječ Musa stranog porijekla mi ćemo se ipak držati čistog arapskog jezika, korijena riječi i njenih derivata zato što nam samo značenje riječi na arapskom jeziku daje veoma jasno ali i svrsishodno, logično i zadivljujuće značenje koje se itekako uklapa u širu sliku samih događaja koji nas ovdje interesuju.
U arapskom jeziku nalazimo glagol „wesa-jesi-wesjen“ što bi značilo obrijati. Izvedenica iz ovog korijena je musa mn. mevas i emvas što bi označavalo alat kojim se brije tj. britvu.
Znači, ime Musa je samo po sebi znak koji označava britvu, oštricu odnosno ono čime se siječe ili reže nešto što je izašlo izvan svojih okvira.
Sa imenom Fir’avn je situacija mnogo lakša samim tim što se u ovoj riječi odmah nazire troslovni korijen fa ra ‘ajn odnosno glagol koji se izvodi iz ovog korijena a koji glasi fere’a što bi značilo izdignuti se, uzdići se, izrasti iznad ostalih.
Za drveće se naprimjer kaže: fere’at eššedžeretu sa’ire ešdžaril-hadikati, izdiglo se drvo iznad ostalog drveća u parku.
Fir’avn u ovom slučaju označava onoga koji se izdigao iznad svojih gabarita, koji je prešao granicu koju mu je priroda dodijelila, što on uistinu i jest učinio izgovarajući najbogohulnije riječi ikad izgovorene na ovom svijetu: „Ja sam vaš najveći gospodar“!
Sada se posve jasno uočava mentalna slika u visokoj rezoluciji na kojoj gledamo razlog zašto Allah Uzvišeni šalje čovjeka sa imenom Musa britva Fir’avnu koji je posve zastremio u visine kojih nije dostojan, koje nisu njegov prirodni habitus niti to mogu biti.
Ovdje vidimo da je svaka riječ, a ne samo rečenica, u Kur’anu znak (ajet) sam za sebe koji u relaciji sa drugim znakovima, riječima i rečenicama tvori bezbroj mogućih tumačenja a svako od tih tumačenja poji nas iznova svježim smislom i shvatanjem.
Nastavit će se…
Kur’anska semiotika: Govor o Musau i Faraonu 1. dio
Kur’anska semiotika: Musa i Faraon (Fir’avn) 2. dio
