Uvod
Na ovaj tekst su me ponukale redukcije vode u mome gradu kao i problemi sa vodovodima širom naše lijepe Bosne. Mi muslimani vjerujemo i znamo, i to nije tek puka fraza, da Kur’an ima rješenja za sve naše probleme s kojima se susrećemo u našim životima. Poslanik, kao živući Kur’an, pokazao nam je kako se kur’anski principi i propisi praktično razumijevaju i primjenjuju.
Voda u Kur’anu
Voda u Kur’anu kao i u našim životima zauzima krunsko mjesto. Sjetimo se samo da je Arš Božiji na vodi. Prvi veliki znak ili ajet kojeg je Allah poslao ljudima, a sa kojim smo upoznati preko Kur’ana jest u vezi sa vodom. Jedan cijeli narod je zasluženo uništen zbog vode. I to ne treba da čudi, voda je jedna od najvećih blagodati kojima ljudski rod raspolaže.
Voda kao Simbol
U svetim tekstovima, voda je simbol života ali i upute, znanja, čistoće. Ono što je voda za tijelo to je vjera za dušu. Kada je Talut krenuo sa velikom vojskom protiv Džaluta, posvećenost svoje vojske iskušao je vodom:
“I kad Talut izađe s vojskom, reče: ‘Allah će vas sigurno staviti na kušnju jednom rijekom, pa ko se napije iz nje, nije moj, a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zahvati gutljaj!’ I oni se, osim nekolicine, napiše.” 2:249
Jasno je da je ljubav prema vodi za vojsku zapravo predstavljala ljubav prema životu na ovom svijetu. Onaj kome je život na ovom svijetu bio draži od drugog svijeta, napio se vode i tim činom pao na ispitu. Onaj ko je samo malo zahvatio vode, ili se posve sustegnuo, taj je i od dunjaluka malo zahvatao, samo onoliko koliko mu je bilo potrebno. Takvi su prošli test, a bili su malobrojni. Kao i uvijek.
Kiša kao Simbol Milosti
Plodonosna kiša je uvijek bila simbol rahmeta – milosti koja se spušta na zemlju, ne samo u sušnim predjelima nego svugdje u svijetu. Poslanik, alejhisselam, je preporučivao da se izađe na kišu kako bi se zahvatilo nešto od te milosti, zato što je ona: “…svježeg ugovora sa Allahom.” Džebrail je dva puta očistio grudi Poslanikove vodom, prvi put u djetinstvu a drugi prije polaska na sveto miradžsko putovanje.
Voda na Sudnjem Danu
Na sudnjem danu, Poslanik će pojiti svoje iskrene sljedbenike svojom mubarek rukom sa vrela Havda, poslije kojeg više nikada neće ožedniti. Havd u džennetu se zove Kevser. Opet je to Poslanikovo vrelo koje će biti dostupno džennetlijama.
Zaključak
Tomovi knjiga su napisani o vodi, njezinoj simbolici, značaju, ljepoti ali i strahoti. Allah sve živo stvara iz vode, održava vodom i uništava, kada hoće, vodom.
Ovaj kratki tekst će nam poslužiti kao uvod za analizu kur’anskog govora o narodu po imenu Semud. Taj narod je imao dostupne velike resurse vode, uostalom kao i mi u Bosni, ali je zbog uzurpacije i korupcije od strane kapitalista i vođa tog naroda s jedne strane, i prihvatanja takvog stanja od naroda s druge strane, bio kažnjen neviđenom kaznom još na ovom svijetu.
Kur’anska semiotika: Semud i redukcija vode II dio
