Neslavan kraj naroda Semud
U kritičnom momentu sakaćenja kamile, Salih, alejhisselam, završava svoju misiju. Ostalo je još samo da im najavi neizbježnu kaznu:
فَعَقَرُوهَا فَقَالَ تَمَتَّعُوا۟ فِى دَارِكُمْ ثَلَٰثَةَ أَيَّامٍۢ ۖ ذَٰلِكَ وَعْدٌ غَيْرُ مَكْذُوبٍۢ
“Ali, oni je zaklaše (osakatiše), pa on reče: ‘Još tri dana uživajte u svojim domovima, to je prijetnja koja se neće izjaloviti.'” 11:65
Zašto ih je Allah, uzvišeni, ostavio tri dana? Zar ih nije mogao kazniti odmah, ili sutradan?
Jedna od Allahovih zakonitosti glasi: nagrada je spram djela.
جَزَآءًۭ وِفَاقًا
“Plaće odgovarajuće.” 78:26
Da bi se ta zakonitost realizirala, trebalo je da protekne tri dana. Strašna je Allahova kazna kada se silnici igraju sa osnovnim ljudskim potrebama. Strašno je i to što se ljudi pomire sa nepravdom.
Semud je sakaćenjem kamile došao do vrhunca obijesti i društvenog ludila, čime je donio presudu protiv sebe. Allah je povukao vodu u zemlju, naredio Salihu da se povuče iz tog pokvarenog društva i ostavi ih na nemilost događajima u sljedeća tri dana.
Prvi dan bez vode, nepravedni narod Semud, je ostao žedan. Ni prije, uz kamilu, nisu mogli napraviti ikakve zalihe vode.
Drugi dan su svi već vidno dehidrirali.
Treći dan je puhnuo zastrašujući vreli vjetar, kao strašni krik se oglašavao, koji je iz pripadnika naroda Semud isušio svaku molekulu vode.
Nagrada spram djela, ali i kazna spram djela.
Strašni događaj je vrištao porukom: Zar vi da uskraćujete ljudima ono što im Ja svojom neizmjernom milošću poklanjam? Ono što ste radili drugima Ja ću uraditi vama! Ako ste ostavljali druge bez vode, ostavit ću i Ja vas bez ijednog molekula vode u vama, pa ćete postati poput suhog lišća palme! Neće biti pošteđeni ni oni koji su vas podržavali u tom zlu. Svi ćete ispaštati za zlodjelo koje je neizmjerljivo veliko kod Boga.
إِنَّآ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ صَيْحَةًۭ وَٰحِدَةًۭ فَكَانُوا۟ كَهَشِيمِ ٱلْمُحْتَظِرِ
“Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća.” 54:31
Tako su završili oni kojima je Allah dao da uživaju u blagodatima raznovrsne hrane, čiste vode i bezbijednosti. Umjesto da priznaju Allahove blagodati i da shvate da je sve to od Njega, da Mu budu zahvalni i ponizno da se ponašaju, oni su radili sve što ne treba.
Paralele između kazne narodu Semud i trenutne situacije u Bosni
Sličnu situaciju imamo danas u Bosni, koja obiluje Allahovim blagodatima ali ipak narodu se uvodi redukcija vode. Ako u Bosni nema dovoljno vode za sve, ne znam gdje ima?!
Problem je što glavešine ovog našeg naroda svjesno upravljaju krizom vode, na račun vode dižu namjenske kredite koje nenamjenski troše, zatim ostavljaju, svi zajedno i pozicija i opozicija, narod bez vode sa ciljem da mogu njima manipulisati, i tako prije svakih izbora. Umjesto da se iznalaze rješenja za nove izvore, i dalje se priključuju novi korisnici na već postojeće resurse bez ikakve ideje da se kapaciteti proširuju. Za proširenja ne postoje novci zbog toga što sav višak novaca ide na uhljebljenje stranačkih kadrova u javna preduzeća vodovoda.
A kada nastanu redukcije, sa narodom pati većina tih koji su bespotrebno zaposleni u ta ista preduzeća.
S druge strane, poput potlačenih iz naroda Semud, i naš narod je i te kako odgovoran za svoje stanje. I dalje podržavaju iste one koji ih godinama lažu i ostavljaju bez vode, sam narod nema gotovo nikakvu inicijativu a kamoli da nekom padne na pamet da se samoorganizuje i pokuša riješiti sebi svoj problem.
Radi hatora Hazreti Pejgambera, alejhisselam, Allah nas neće uništiti i kazniti kao što je to uradio sa narodom Semud, ali dovoljno je da nam Allah uskrati berekt u vodi, da nam se onečiste izvori pitke vode i da onda izgubimo tako velike nimete kojima smo počašćeni.
Da se to ne bi desilo, potrebno je da se svi pokajemo Allahu, Uzvišenome, da počnemo biti zahvalni na onome čime nas je počastio, da pošteno živimo i radimo, da učinimo sve što možemo kako niko ne bi ostao bez vode, tog najvećeg bogatstva kojeg imamo.
Neka nam Semudov znak – kamila, bude pokazatelj kakvi treba da budemo. Zato nam je, uostalom, Allah i ostavio vječan spomen na taj znak u Kur’anu, kako bismo jednom otvorili oči i shvatili da je Allah gospodar vode, i da Mu zato služimo služeći njegove robove i sluge.
Pogledaj prethodne članke:
Kur’anska semiotika: Semud i redukcija vode I dio
